ponedjeljak, 29. veljače 2016.


S IVON O IVI - 
IVO KARABATIĆ
uz poeziju gospođe Dobrile Berezine Matoković:  http://berezina.inet.hr/index.html

Ovo je grb od Grada. Friže on, Grad, isto ima. Timbar svoj. Sve oto mu može bit i ovi mladić. Čovk. Iz Omiša šta je a splićanin da je. 23 godine uvik isprid vrimena. Poimanjima, ponašanjen, odjećon, komunikacijon. Virujen da može birat da bi izabra živit u svitu leptira i garant bi bija jedan od oni ritki, lipši, šta i lovaju kolekcijonari cili svoj život a ne šta i ne ulovu, nega i i nevidu. Bidni. Kolekcijonari. Blagoinse leptiriman. Ivi Karabatiću napose. Proveja san ugodni par uri šnjimen od Matejuške di smo se našli pa do tamo di smo se svaki svojon kući uputili. On livo, ja desno. Desno je moje. Livo Njegovo. Ima pravo. Nu ga. Nemere a niti meže mirovat sekund sekunde:

youtube.com/watch?v=qnb9Y2M5-68

Aj se smiri više smirilo Te sedmicon na lottu. Bingon barenko. Miruj da Te litrat mogu. Zamisli se Ivo i reče mi na tečnon francuskon: "I think ... evo Ti ovi link:
youtube.com/watch?v=9Ys327g24YA


S Ivon o Ivi. S gušton o Ivi. S dilon moje mladosti kad se nismo znali obuć da nas žemske sinjaju bez da smo njega vidili. Duge mu šalove do poda a šarene ki zmija nika šarulja da šaruljastija nemere bit. 
Nije se u Njega u trafiku dolazilo kupit ... aj, ka ono, bija je red, pa bi uzeli oli šuverine oli Bazooka Joe žvake žvakalo nas. Ote su u sebi imale cukra na izvoz. E da smo bili pametni ka šta nismo pa izvažali oti cukar.

Neki mišljahu ah, Otelov Shakespeare kada zbori da je On od Oni. Pa? A nije. Jerbo da je ...
Pa šta da i je. Jer je ka mrvu feminiziran.
Lipo friziran.
Ne smrdi mu iz usta.
Ni ispo pazuha.
Čista su mu uha.
A i svidok san koja mu je sve na koliman sidila. 
A vridila. Top bila. 
A On ka i da nije.
Sve su mu oto prije.
Ne bi On njizi.
Za dana.

Veli mi da je samo po mraku
baca žvaku
ja lude mislija di? 
Zašto ne u koš?
On da jin je zna uzet i broš.
Kad ne vidu.
I zaboravu.



Šalu na stranu. 
Amo prikinit ovu Ivijadu.
Ispričat šta ozbiljna u ovomen Gradu.
Bilo je to godine i treće kad su našu Hrvatsku stigle sreće. Rodija se Ivo, međ nogama mu mlatić, rodija se Ivo - Ivo Karabatić. Ustani Ivo, mušterija te zove, zove, ustani Ivo zafrkantu, trafikantu, ne sidi na kantu. Odeš li na peškariju pa kupiš pasa ol mantu? Znadeš li onu "Touch me" Samanthu? Fox s kojon san trenira rvanje i boks, disco kako ti je sija, Travolta jesil bija ... Jesi li se ki ja penja na binu sa onu "Boys, boys, boys!!!" Sabrinu. Pripremija sam mu miljon mali način za pitat. Parin Nadalina. Al san ga pušta govorit. I nije mi krivo. Nagovorija se za njizi po autobusa. Oni šta stoju pa sve vidu i znadu, a ne ona polovica šta sidi i gleda si u kolina, jerbo in je sve crno isprid očiju, crno isprid šaltera za platit fit, letriku, crno isprid očiju u redu za nać bocun bilo kaki u komtejmeru, crno ispod in očiju šta se zove kalamari, kolumbari, podočnjaci, crno ka šta su crni u vuka očnjaci, truli zubu, šta ispadaju.



Na bankini

B
rez riči
more verša,
pini, šušura 

























youtube.com/watch?v=Ix3D-0fWA_o