... kad iđete mu, Jon bolje rečeno (uvik je ona zame bila Joj, lipoteživote moj) Pjaci oli van ga Trgu, bar otamo otkalen Jon ja iđem a nadan i iden prvo štaćete vidit je ulaz, da prostite, uNju, u Pjacu, u na Trg.

Pogledate ka ono desno, rećemo, zapadu, peškariji al sitite se da van žena ne voli da se zdravo ranite, nesmite kupit ribe (mola, za lešat, za 80 do 120 kn) nega ćete livo jerbo je doli ispod pjace "Billa" ima akciju komzervi ribe od do 7 kn - tako vas žena rani kad vas voli). 

Al nemoš "Billi" moraš Željeznin vratiman (u Buka šnjiman su neki tili - pa smo i pribili). Jerbo valja vidit koliko je uri.Pošto tolko slabo vidiš da ti samo ota ura može reć sve šta ti triba ura reć. Ka ono, danas ćeš imat na ljubavnon planu isti dan - posran, posao: stanje za plakanje, zdravlje: još si živ?!?. Taka je oto ura - o svemen osin jezikon svojin. Ajmo se zauozbiljit:

Nastavljajući di smo stali, prikinili, nezavršili, ipak želim naglasiti da je činjenica činjenica i da niti smim niti hoću izumišljat toplu vodu, kakvim god svojim stilom bija trenutno raspoložen pisat; po moju vlašku koju obožavam, po inspirativno nepravilnom, književnim kad triba i zatriba, peškarije kad puna je riba, kašete  i na trešete .... prikidam. Nastavljamo trećin dilom izvornog znanstvenog rada dr. sc. gospodina Franka Oreba a koji se odnosi na 

ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA

NARODNOM TRGU U SPLITU GODINE 1978.

Iako otkriće temeljnih zidova građevine po sredini splitske Pjace ne nudi i rješenje tog pitanja, u daljnjem razmatranju spomenute hipoteze pronađeni kameni ulomci antičkih sarkofaga (dna, poklopci, pročelne strane), koji su u sekundarnoj upotrebi služili kao obložnice ili pokrovnice srednjovjekovnih grobova, pri čemu ne treba isključiti i mogućnost da je poneki mogao biti i ranokršćanskog podrijetla (iako na njima nismo primijetili ranokršćanske simbolike), ulomak polovice ranokršćanskog kapitela, te dijelovi pluteja oltarne pregrade, ipak nude dvije mogućnosti.

Temeljni ostaci porušenog gotičkog sklopa prema zapadu (ostaci Kneževe palače s pločnikom)

Ponajprije pretpostavljamo izgradnju ranokršćanske crkve na tom prostoru, čiju izgradnju, na temelju nalaza polovice ranokršćanskoga mramornog kapitela s dva akantova lista (od ukupno 4, izvorno), oštro urezana u plitkom reljefu, s jasno naglašenim žljebovima, koji se na vrhovima spajaju po sredini, tvoreći nepravilni četverokut, možemo datirati u V./VI. stoljeće, u razdoblje najvećeg procvata kršćanstva, utemeljenog na carskom ediktu kojim je ono proglašeno državnom vjerom (godine 380.), kad se u metropoli Saloni grade velike bazilike na grobljima i kada u ruralnim sredinama niču brojna ranokršćanska zdanja.

Tipovi grobova pronađenih tijekom istraživanja

Tipovi grobova pronađenih tijekom istraživanja (u prostoj zemlji, ovalni, pravokutni)

Tip zidane grobnice

Naime, analogije za taj tip kapitela možemo pronaći u brojnim primjercima ranokršćanskoga crkvenog namještaja diljem Dalmacije (Solin, Povlja na Braču, Priko kod Omiša, itd.). S tim u svezi, teško je decidirano odgovoriti je li ta ranokršćanska crkva doživjela predromaničku adaptaciju poput mnogih crkava u Dalmaciji ili se, pak, kao druga mogućnost, na istom položaju gradi nova jednobrodna predromanička crkva istog naslovnika, specifičnog arhitektonskog izričaja (s pravokutnom apsidom izvana i polukružnom iznutra) opremljena kamenim namještajem, na kojem dominiraju osnovni motivi troprutnice s geometrijskim prepletima.

gornja fotografija: ostaci temeljnih zidova po sredini Trga koji bi mogli pripadati sakralnoj građevini (crkvi sv. Lovre)donja fotografija: predromanički ulomci pronađeni 1950. godine u sekundarnoj upotrebi stijenki jedne grobnice u atriju Gradske vijećnice

gornja fotografija: mramorni ulomak ranokršćanskog kapitela pronađen u jednom od grobovadonja fotografija: mramorni ulomak ukrašen dvoprutim kukama nađen u istom grobu

U daljnjem kontekstu takvih razmišljanja nameće se i pitanje u koje vrijeme se mogla dogoditi ta rekonstrukcija ranokršćanske crkve, odnosno izgradnja nove predromaničke crkve sv. Lovre. Do sada se nitko nije upuštao u takova razmatranja. Stjepan Gunjača u Izvješću o djelatnosti Muzeja hrvatskih starina u Splitu od oslobođenja do danas, objavljenom u SHP, III., br. 2, god. 1952./53., na str. 230, donosi sliku i opisuje nalaze dvaju kamenih ulomaka ukrašenih pleternom ornamentikom, pronađenih 1950. godine, u obzidu jednoga groba u atriju stare Gradske vijećnice (Etnografskog muzeja), za koje navodi da vjerojatno pripadaju pluteju oltarne pregrade starohrvatske crkve sv. Lovre, koja se je nalazila u blizini. Međutim, ni Gunjača se ne upušta u daljnje povijesnostilske i komparativne analize dekorativnih elemenata, pa su se i nadalje u stručnoj literaturi spoznaje o crkvi sv. Lovre uglavnom temeljile na iznesenim Novakovim podacima i pisanju.

Objavljujući rezultate arheoloških istraživanja na splitskoj Pjaci, morali smo uzeti u razmatranje pronađene ulomke pluteja, koje opisuje i slikom potkrepljuje Stjepan Gunjača u spomenutom izvješću, i pokušati metodom komparacije njihovih dekorativnih elemenata odgovoriti na pitanje vremena izgradnje crkve sv. Lovre. Na ulomcima pluteja rubni okviri su ispunjeni udvojenim nizom od po četiri učvorena tropruta pereca.

 Taj motiv se javlja na brojnim spomenicima crkvenog namještaja predromaničkih sakralnih građevina od Istre do Dalmacije (krstionički ciborij u katedrali sv. Marije u Puli,15 na plutejima oltarne ograde sv. Marije u biskupiji kraj Knina, Crkvina, na ciboriju sv. Marte u Bijaćima, itd.). Svi se ti primjerci datiraju u prvu polovicu IX. stoljeća. Analogno tome i naše ulomke pluteja s Pjace, koji su vjerojatno pripadali crkvi sv. Lovre, možemo datirati u prvu polovicu IX. stoljeća. Prema tomu, i crkvu sv. Lovre svrstavamo u brojnu skupinu predromaničkih crkava izgrađenih u prvoj polovici IX. stoljeća.

 POVIJESNO-URBANISTIČKI RAZVOJ NARODNOG TRGA

Izvan zapadnog zida Dioklecijanove palače, po sredini današnjeg Narodnog trga, nasuprot Željeznim vratima Palače, u V./VI. stoljeću gradi se ranokršćanska crkva posvećena sv. Lovri, oko koje je moglo biti i groblje.

 U prvoj polovici IX. stoljeća adaptira se ta ranokršćanska crkva ili se gradi nova predromanička crkva istog naslovnika, oko koje se formira srednjovjekovno groblje. Iako se groblje prema nalazu nekoliko primjeraka novca nađenog u grobovima datira u XIII./XIV. stoljeće, moguće je da su neki grobovi i stariji i da se podudaraju s vremenom izgradnje predromaničke crkve. No, to bi trebalo utvrditi obradom i analizom kovinskih predmeta pronađenih u grobovima (trojagodne i jednojagodne naušnice, bakrene karičice, itd.). Ti predmeti nisu obrađeni i pohranjeni su u Arheološkome muzeju u Splitu. U doba romanike prostor današnjeg Trga sa sjeverne se strane zatvara nizom romaničkih kuća (pronađeni temeljni zidovi, koji se ne uklapaju u raster gotičkog sklopa; na sjevernom zidu stare Gradske vijećnice vide se romanički prozori starije romaničke zgrade) kao i s južne strane (na istočnom pročelju hotela Central vide se obrisi romaničkih prozora, a u prizemlju renesansne palače Pavlović sačuvani su svodovi prvotne romaničke građevine.)

U XIV./XV. stoljeću nastaju velike promjene na ovom prostoru. Osmišljenim i planiranim urbanističkim rješenjem prostor dobiva izgled pravoga gradskog trga izgradnjom reprezentativnih gotičkih zgrada (Komunalne pa- lače s Gradskom vijećnicom i Kneževe palače), koje su zatvorile taj prostor sa sjeverne i zapadne strane. On postaje središte novoga dijela grada na kojem su se okupile sve glavne gradske funkcije, dok je stariji trg Peristil i nadalje ostao katedralni trg s crkvenim funkcijama.

 S obzirom na koncentraciju svih važnijih gradskih funkcija na ovomu trgu, kao i ulogu trga u javnom životu grada, razumno je prosuditi, da se u tom velikom zahvatu ruši crkva sv. Lovre i groblje oko nje. Nad lukom uličice između Komunalne palače i renesansne kuće Karepić-Gorisio nalazila se kapelica sv. Lovre, kao zamjena za porušenu crkvu sv. Lovre. U doba druge austrijske uprave (godine 1821.) zbog trošnosti ruši se taj niz gotičkih građevina, osim stare Gradske vijećnice, tako da Trg dobiva današnji prostraniji izgled.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA 

Propašću Salone kontinuitet urbanoga i crkvenog života prenosi se u Dioklecijanovu palaču, te u idućim stoljećima počinje njezina transformacijaiz palače u srednjovjekovni grad adaptacijom postojećih antičkih građevina i prostora za nove namjene. Izvan Palače, u njezinu neposrednom okruženju, gradi se niz srednjovjekovnih crkava (Sv. Mihovil in ripa maris, Sv. Benedikt – Sv. Eufemija sa samostanom benediktinski, Sv. Nikola na zapadu i Sv. Petar na istoku). Jugozapadno od Palače, na obali, gradi se franjevački samostan, a još dalje prema jugozapadu Sv. Stjepan Pod borovima. S istočne strane Palače, nasuprot Srebrnim vratima gradi se dominikanski samostan. Srednjovjekovne crkve niču i oko Marjanskog poluotoka, u splitskom polju, Stobreču, itd. Kod nekih od tih zdanja zamijećeni su, a negdje i arheološki potvrđeni ranokršćanski tragovi (Sv. Eufemija, Sustipan, Sv. Feliks – Sv. Frane, Sv. Katarina – Sv. Dominik, Stobreč – Sv. Lovre – Gospa od Karmena, itd.)

Osim spomenutih ranokršćanskih lokaliteta, treba spomenuti i onaj sjevernije od Palače, uz nekadašnju antičku komunikaciju prema Saloni (sklop bazilika s krstionicom – ad basilicas pictas). Materijalne tragove ranog kršćanstva nalazimo i na brojnim ulomcima s različitim tipovima križeva uzidanim u zgradama po cijeloj Palači, u grobovima, itd. Analogno takvoj disperziji ranokršćanskih i ranosrednjovjekovnih crkava i položaja uokolo Palače, logično je bilo pretpostaviti (i na temelju nekih arheoloških i povijesnih indicija) takav jedan položaj zapadno od Palače s ranokršćanskom i ranosrednjovjekovnom crkvom sv. Lovre (po sredini današnjeg Narodnog trga, nasuprot Željeznim vratima Palače), oko koje će se u doba autonomne komune formirati novi dio grada s novim svjetovnim gradskim središtem, najprije zaštićen macerijama, a poslije i čvrstim zidinama.