Od svih spliskih ulica kojima sam blogira lutajući il lutajući blogira, a živo zainteresiran za vidit ih napokon, doživit ih napokon, nikad nije kasno ipak mi je najdraža

KAVANJINOVA ULICA

U toliko malo metara toliko lipote. Arhitektonske. Okuugodne. Spomenik čovjekovu umjeću, znanju i ukusu. Nu je! Čaki ni korak za korakom. Zbrdazdola. Neznan di ću prija:

Nije mi baš običaj, al svako vrime nosi svoje brime pa se i navade, navike, običaji, tradicija, učestalost, ponavljajuće, ono bez čega nemoš a moš kad oš - imaju pravo i mogu prominit a ostat dosljedan sebi. 

Dakle, ovu biserulicu ću prvo predstaviti fotografijon - cilu cilcatu. Onda tek se okrenit istraživanju ... ka ... blogiranju.

Saznat ko, kada, zašto, čemu, ščimen, prigodom, materijalon, stilon, arkitekton, četkon, kovačijom, ponaosob, lipotom i motom stvori sve ovo. Sebi, Gradu, svitu. Vidija san a vidija nisan. Čuja a ni čuja. Kucaću od vrata do vrata. Primi li me jedan od njizi priko 177 ko sritniji. Ajmo. Provat.

Jerolim Paško Kavanjin 

(Split, 04.02.1641. – Split 29.11. 1714), hrvatski je pjesnik poznog baroka iz splitske plemićke obitelji Kavanjin. 

Pradjed je Victora Capogrossa.  

Splitski bogataš i plemić, potomak pohrvaćene talijanske porodice Cavagnini.

U ljetnikovcu u Sutivanu na kamo se povukao nakon odvjetničke i vojničke karijere, piše najopširnije djelo starije hrvatske književnosti (32 724 stihova!), "Poviest vanđelska bogatoga a nesretna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara". Kasniji priređivači su to djelo, prema podnaslovu u izvorniku, nazvali"Bogatstvo i uboštvo". Djelo je religiozno-filozofski ep, pjesnički nekonzistentan, ali stilski znakovit. Umjesto splitskom čakavštinom, pisan je ijekavsko-ikavskom štokavštinom.

Izražavajući duh filozofskih kretanja XVII  i XVIII stoljeća, ova "enciklopedija u stihovima" svoju baroknu duhovnost usmjerava spoznaji života i ljudskog bitka u dvojnoj naravi ljudskoj i božanskoj. Pored klasične humanističke, latinske i talijanske književnosti, Biblije i drugih religioznih spisa, pored povijesnih autora: Konstantina Porfirogeneta,  Popa Dukljanina, i Mavra Orbinija, Dubrovčani su bili temeljna Kavanjinova lektira - među njima prije svih Junije Palmotić i Ivan Gundulić. 

Zahvaljujući Wikipediji kao izvoru toliko saznadoh osnovnih informacija o splićaninu čijim imenom se diči ova ulica.  O samoj ulici, njenoj povijesti, značaju, ulozi - ako ju je imala, pretpostavljajući da je - bez priše, tijekom vremena, blogirajući kuću po kuću, dvor po dvor ... di nam je priša. Asti miša!