ponedjeljak, 29. veljače 2016.

CRKVA I SAMOSTAN SVETOG FRANE U SPLITU

Razvidno je kako su fratri samostana sv. Frane bili svjedoci i sudionici burne povijesti kako naše crkve tako i našeg grada. Vođeni načelom svog utemeljitelja sv. Fanje Asiškog propovijedaju i žive «MIR I DOBRO», te u tom duhu, a na poziv gradskih vlasti, posreduju u mirovnoj misiji zaraćenih mještana Splita i Trogira (1243.).

škropionica iz XVI stoljeća



škropionica iz XVI stoljeća
Skrb i požrtvovnost braće ovog samostana očitovala se u ljubavi koju su pokazivali prema bolesnima da bi i sami ubrzo podlegli istoj bolesti.



Pokraj crkve nalazi se franjevački samostan koji, svojim zdanjem, ovija stari klaustar iz 13. stoljeća. Klaustar je građen jednostavnim stilom s natkrivenim trijemom i gotičkim stupovima od kojih je svaki jedinstven i unikatan, dok se u srdini izdiže bunarski vijenac starog samostanskog zdenca.
U trijemu su razni fragmenti ploča s imenima velikana.
 Po dolasku u ove krajeve (poč. 13. st.) braća franjevci su, kako je tada bio običaj, na rubu grada podigli svoj samostan i crkvu koja je znatnom pregradnjom potkraj 19. st. promijenila prvobitni izgled. Uz tu staru crkvu sagrađen je početkom 14. st. mali klaustar romaničkih obilježja, do danas vrlo dobro sačuvan. Crkva i samostan nedavno su obnovljeni i u cijelosti preuređeni.


Od umjetnina u crkvi je najvrednije gotičko slikano raspelo Blaža Jurjeva Trogiranina iz početka 15. st.. U njoj su i grobnice i nadgrobne ploče uglednih Splićana: arhiđakona Tome (1200.-1268.) pisca i kroničara, književnika Marka Marulića (1450.-1524.), skladatelja Ivana Lukačića (1587.-1648.), pjesnika Jeronima Kavanjina (1643.-1714.), političara Ante Trumbića (1864.-1938.). Osobito su dragocjeni stari arhiv i biblioteka toga samostana.


 
 


 


U samostanu su živjeli ugledni ljudi hrvatske i splitske povijesti poput fra Bernardina Splićanina (pisac "Lekcijunara", prve knjige na hrvatskome jeziku tiskane latiničkim pismom 1495. god.) i spomenutoga skladatelja i orguljaša I. Lukačića.
U neposrednoj blizini samostana je mala zaklonjena lučica (mandrač) gdje su se od davnine vezivale barke stanovnika Velog Varoša. Do prošlog stoljeća tu je radilo i malo brodogradilište.
Užitak je bio obaći prostor samostana i crkve sv. Frane. Nadam se drugi put uz dobrog domaćina koji će sve nas poradovati virtualnom šetnjom kroz samostan i crkvu, njihovu ljepotu danas i ljepotu kroz povijest.