LIPI MOJ GRAD

Kad si po prirodi neozbiljan onda si po prirodi neozbiljan. Stara kineska je mudroslovica. Ali uvijek, baš uvijek, postoje vremena, baš uvijek postoje mjesta i baš uvijek postoje osobe zbog kojih trebaš makar sekundu biti taj kakvim nevoliš. Bih sekundu ozbiljan. Ona je to zaslužila. Isključivo zbog radi Nje. Zaslužila je svaku pozornost. Ona? I Ona je moj lipi Grad. Njegova sastavnica bračka. Njegova, lipog Grada moga, da se ne zbunim, uzdanica europska. Njegov, lipog Grada moga, friž svjetski i timbar Mu, jer koliko god se puta pomenila Dina, neizbježno je da se i On pomene. Srastaju u jedno. SplitiDina. DinaiSplit. Slikam. Slijede linkovi našeg prvog od sveukupno planiranih (planiram a da nepitam) 1711 susreta (još ih samo 1710 ostalo):

youtube.com/watch?v=0u6T6oxgYKo

youtube.com/watch?v=RMZzd-8m4YU

youtube.com/watch?v=91gEVN-Zy5k

youtube.com/watch?v=MhyoBDIKlts

youtube.com/watch?v=_HXsTuVhMEE

youtube.com/watch?v=hlB_H7WIUYE

Dr. art., a to znači, malo će tko znati jer je tako malo u upotrebi, a tako malo je u upotrebi jer ih tako malo ima, dakle to znači: doktorica umjetnosti, Dina Jakšić je rođena u Splitu 08.07.1984.u obitelji u kojoj su, danas, svi, baš svi, umjetnici – majka, modna dizajnerica Ida Stipčić Jakšić, otac klesar Dražen Jakšić i brat kipar Lovre Jakšić. Djetinstvo je provela upravo u Donjem Humcu, koji joj je i danas dom. Školu Likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo završila je u Splitu, a diplomirala je 2006.u Rimu na Accademia di BelleArti , odjel slikarstvo u klasi profesora C.Baldino.

s izložbe 2009 godine, kamenolom blizu rimskih kamenoloma pokraj mjesta Škrip- Brač

Kreativan? Pa još od malena. Čim si progledao prvo što si vidio bi ti uzor u svakom smislu te riječi. Onda u hipu, skoro u nanosekundi nanosekunde već Ti (slušaš li a nečuješ, svi pjevaju ...) zbore, beside, rumore, govore i šumore, " ... na more, na more, na more ...". Tu si. Zna se zbog koga. I gdje. I čemu. I zašto. Korisnih nam linkova nikad dosta.
Npr. www.artintype.it/artisti/dina-jaksic/

"Kuća je utočište, prostor ishođene slobode, koji svaki pojedinac planira i gradi po vlastitoj mjeri. U Dininu slučaju mjera je slika, dakle, sama je slikarica istovremeno i graditeljica i kuća sama. Dina slika apstraktne slike, a u prostoru iskorištava izražajne, fizičke kvalitete kamena, njihovu hrapavost, specifičnu crvenu boju." Sve bih od slova do slova ja to rekao da nije već rečeno. Gospođa Barbara Vojanović preduhitrila me na otvaranju Izložbe u uvodnom slovu, u proslovu, u sveopćem uvažavanju i obožavanju, mladosti unatoč, a dijela zbog. More bit i obitelji. Tako jedinstvene.