UMJETNIČKA   OBITELJ   JAKŠIĆ

Dražen, Ida, Lovre, Dina

youtube.com/watch?v=0u6T6oxgYKo

Dokle god me sjećanje seže u moje djetinjstvo a seže toliko koliko ga probudi kakav iznenadan, asocijativan događaj, predmet, čovjek, zvuk, miris ... imao sam jedna problem koji me i dan danas prati. Ne volim izobilje. Nevoli prepun stol za pir, rođendan, svečanu večeru u pogrebnom poduzeću, ne volim doći na ručak sa španskim ticama, njokima. Ladnorosnim bocunom bile Žlahtine, rožato koja me čeka nakon toga, škampima sa mozzarelom na Frankin način. Ne volin jer za šta god se odlučija imam osjećaj da je ono drugo bilo bolje, da sam falija garant. Ne volin otić pripina ne mala prostora za spremanje sažvakanog, izguštanog, progutanog. Volim imati samo jedno glavno i osnovno jelo koje ću zalivati ladnom, mrzlom, pripunom leda vodom. 

 

 

Ušavši u Galeriju Jakšić opet sam doživio taj osjećaj. Sad, da imam novce, malo bit toga neimao. I nakit, i djelove primjenjen umjetnosti, i sklupture i interijer kojem bih našo mjesto u svojih 3.840 m2 životnog prostora i, a ponajviše doti jednu sliku, pogotovo onu modru, prvu, riba punu. Namjensku rijetku. Ili je, još pametnije, a pametan li sam, otić Dini doma, silom (novcem) milom komplimetavanjem objasniti joj da je tek pile progledalo na svit, Šta ima veze doktorat umjetnosti. Di joj je trgovačka žica. I onda joj te najdraže tu dicu njenu za ruku i sebi doma odvest. Obisti i po plafonu, napravit od nji parapet, otirač za noge a nakon šta ih zaštitim specijalno postavljenim nakon što je napravljen samo za me otiračom za noge i slika gušta ka otirča. Dat im slobodu da se raskomote, da uživaju faleći se izgledom svojim autoricom svojom, bojama svojim koje ti iz dana u dan drugačije doživljavaš jer ti iz dana u dan pričaju neke nove priče. Podilazeći ti i prepoznvajući ti volju, stanje u kojem si, prilagođavajući ti atmosferu ka boljoj, uvijek boljoj, pokušavajući te razveseliti a u najtežim ti trenuticima ponuditi svoje tijelo u koje ćeš zabosti sve noževe kojima si taj dan oboružan jer te žena prijekorno pogledala, jer te djeca neslušaju i ne čuju zbog posvećenosti displejima njihovih mobitela i nevažnim stvarima i njima koje tamo promatraju gubeći očinji vid, kvalitetu mu. Svi će brzo na dioptrije od – prikonekoliko. Slika. Slika dr. art. Dine Jakšić budi, trese. Pa te umiri, pa te trese, tjera na razmišljanje, pa te umiruje, upućuje na put kojim možda nisi smjeo sam. Ona će ti praviti društvo. I mali dio Dine. Uputiš se i vratiš ne kajući gdje si bio, radio, boravio, popravio jedan od trenutaka tvojih sjećanja.

 Tata u svemu ima posebnu ulogu. Pater familias. Srićom njegovom naletija, misli biće i danas od Boga draga poslan na Nju. Suputnicu mu za do kraja života. Nije tražija a naša. Takve veze su najslađe. Guštali su otaj slador do Lovre i do Divne, a onda se vratili onome što nakon dice najviše vole. Svojim čarobnim rukama, strojevima, alatima, erupciji viđenja gotovog, proizvoda, izložaka, primjenjene umjetnosti. Kamen ih upućivao, Govorio. Instrukcije davao. Čak ih i upoznate za starijim, lipšim bradom Poludragim koji se pod Idinim rukama, sram ga bilo, prepuštao milovanju, upoznavnju, češljanju, umivanju, kupanju, šminkanju ponekad i dodaci ma mu pripadajućim. Pustio joj se i nije se pokajao. Danas onako samodopadan, pun sebe kad oda ulicom svi mu se miču sa strahopoštvanjem s puta, zatvaraju se grilje kroz koje kurjože ćire, čak i dragi poniknu pogledom žaleći što nisu, kad im je bilo vrime kad se i o njima razmišljalo, pustili se njenim rukama, razmišljanjima, viđenjima pa čak i neuspjesima, nervozama, itanjima o zid, neraspoloženjem, onim, pravim umetničkim. bolom u prstima, zglobovima šake i ruke, boli ugodnoj stvaralačkoj, koja će kad tad postati neugodna , reumatoidna. Profesionalna.

youtube.com/watch?v=MhyoBDIKlts

youtube.com/watch?v=_HXsTuVhMEE

youtube.com/watch?v=hlB_H7WIUYE

youtube.com/watch?v=RMZzd-8m4YU

Prepoznavati u radu ono što samo ti vidiš, osjećaš, sebi tumačiš i onda autoru objašnjavati, neubjeđujući ga šta je Tebi naslikao poseban je doživljaj. U prigodi smo. Blagoglagoljivost Njena koju uvijek prati prekrasan smješak, stučnost joj, dr. art. Se osjeti, svjestan si ga, i ne pitajući Te vodi te dalje i dalje, prostoru, vremenu, teritoriju, doti Bračkoj, običajima kojima je svjedočila kao dijete, i zavaljujući kojima je i obranila doktorsku disertaciju „Miraz ... nisan više sluša. Oša san tim puten. Praćenim Njenin monogramima. Ne škuribandon. Sram i bilo.

youtube.com/watch?v=91gEVN-Zy5k

youtube.com/watch?v=N_y8eJUqlfY