Uživati Grad fotoaparatom svi možemo. I svatko na svoj način. I stalno. Mala, centimetarska promjena točke stajanja; minut poslije sunce već baca drugačiju sjenu i nepomičan hvataš pomičan prizor, promjenjen tek pažljivu oku. Onom, a Bogu hvala, ima ih, koje uživa u fotografiji. U njenim detaljima. U razmišljanju "što je pjesnik htjeo reći". Promišljanju kako se to jutro probudio čio i sretan znajući što ga čeka za fotografiranje. Nastaje još jedna uvijek ista i uvijek drugačija fotografija. Uvijek isti a različit Grad. Vraćati mu se bezbrižno valja. I tepati mu, tu i tamo, da prolaznici ne pomisle onako u žurbi, površno, lud čovjek, tu i tamo pomilovati Ga. Zašto ne i rukom. Bedem mu na primjer. Palaču. Maznu. 

Ne razmišljaj koji ti je već to put da se nalaziš na istom mjestu u isto vrijeme a fotografije govore drugačije. Neka govore. To im je i svrha. Tim lopovima koji vječno kradu vječnosti trenutak trenutka. Zamrzavajući ga. A pixeli se samo množe. Sve ih više. Ljudsko oko pomalo zaostaje. Upitat ću kojeg profesionalca je li se ikad osjetio zasićen, prepun, je li ikad preko volje odradio ono što mora, ono za kruh i je li tada fotografija bila neizražajnija, drugačija, mutna, neprecizna, šutljiva, ljuta pomalo. Je li fotografija i slika naše osobnosti tog trenutka. Raspoloženja ili neraspoloženja. Tema. Pervan ili Verzotti?

Villa Plevna

Villa Plevna jedno je od najznačajnijih secesijskih zdanja u Splitu. Strme krovove može zahvaliti projektu germanskih arhitekata, a takav oblik sjevernjačke secesije je rijedak u Dalmaciji. Vila je izgrađena 1907. godine i svojedobno je bila zadnja kuća na izlazu iz Splita, dok danas predstavlja prvu vizuru na ulasku u povijesnu jezgru. Villa je imala lijepo uređeni vrt, ali on je, na žalost, “odrezan” za potrebe usjeka željezničke pruge.Zanimljivo je da je jedan od stanara zaradio kaznenu prijavu konzervatora, pod čijim nadzorom su izvršeni dosadašnji radovi, zato što je samovoljno probio krov ove zaštićene vile i postavio na njemu nekoliko svjetlarnika, koje još nije uklonio. "Vištičja kuća" kako je mnogi splićani zovu, sagrađena je po projektu relativno nepoznatog splitskog arhitekta Eduarda Žagara 1907. godine. Villu Plevna u Livanjskoj ulici, kao i druge Žagarove kuće u Splitu, karakterizira utjecaj kontinentalne arhitekture secesije, bez lokalnih tradicijskih utjecaja. 

Eduarda Žagara i njegovog mlađeg brata Danila Splićani su zvali “graditelji”, a njihov je rad u velikoj mjeri utjecao na izgled Splita u prvoj polovici 20. stoljeća - na dio koji danas smatramo centrom Splita. Mnoge splitske građevine, od samostana Sv. Frane na splitskoj Obali, obližnje kuće Rismondo, kuće Duplančić u Marmontovoj ulici, te niza stambenih zgrada na Manušu, djela su Žagarovih koja obilježavaju i izgled današnjeg grada.

U Splitu je početkom 20. stoljeća djelovao niz istaknutih arhitekata i građevinskih inženjera pretežno školovanih u Beču i Pragu. Istaknutu ulogu među njima imao je stariji brat Eduard Žagar, školovan u Zagrebu i Münchenu, koji se potpisivao kao arhitekt i graditelj, što je po svom djelovanju i bio, bez obzira što nije imao arhitektonsku diplomu. Prvi projekt koji zajednički potpisuju braća Žagar bio je u predjelu Manuš. Riječ je o ambicioznom stambenom sklopu od četiri trokatnice u nizu, sa 48 modernih stanova, na zemljištu koje je bilo u njihovom vlasništvu. Danilo Žagar je Split zamišljao kao velegrad, pa je tako i nešto kasniji kompleks Novi pazar na Manušu osmislio u skladu sa suvremenim idejama integriranja arhitekture i krajolika. Projekti Danila Žagara pripadaju drugačijem izričaju negoli raniji projekti starijeg brata Eduarda. Primjeri su to novog klasicizma, dok će još kasniji radovi koji će izlaziti iz radionice atelijera Žagar, poput znamenite stambene zgrade na uglu Istarske i Riječke ulice koja je rad Eduardova sina Dorisa, također arhitekta, biti primjer već čistoga internacionalnog stila - prve splitske moderne. Tako su tri Žagara u gradnji Splita obilježila i tri stila: Eduard secesiju, Danilo novi klasicizam, a Doris modernu.

Danilo Žagar, ing. (1886 - 1978)

Eduard Žagar, ing. (1857 - 1875)

Do sada je bilo poznato da je mlađi Danilo odrađivao praksu u zagrebačkom atelijeru Fischer u razdoblju od 1918. do 1919. godine. No, Karin Šerman i Ana Šverko su među dosad nezamijećenim skicama u arhivi Žagarovih pronašle i atribuirale 26 crteža, skica i nacrta koji se odnose na projekte atelijera Fischer i Hrubý iz Zagreba (1897. – 1898.), temeljem kojih su utvrdile da je već i sam Eduard bio povezan s biroom. Iznijele su stoga utemeljenu pretpostavku da je Eduard Žagar, kao đak koji je pohađao zagrebačku Graditeljsku školu krajem 19. stoljeća, surađivao na razradama pronađenih projekata navedenog atelijera, te da je vlastite crteže i radne nacrte ponio sa sobom u Split. Osim toga, gospođe Šerman i Šverko su po prvi puta donijele nacrte kuće Rismondo te komparativnom analizom potvrdile atribuciju kuće Duplančić, ali i pretpostavile Eduarda Žagara kao autora dosad neatribuirane secesijske kuće u Sinjskoj ulici. Zanimljivo je da pomoću heterogenih projektantskih “rukopisa” Žagarovih  možemo pratiti evoluciju odnosno smjenu stilova koja je obilježila arhitekturu početkom 20. stoljeća: Eduard projektira u slogu neostilova (samostan sv. Frane) i secesije (kuće Duplančić, Arbanasić, Ferić, vila Plevna), a Danilo u slogu novog klasicizma, dok u sofisticiranom internacionalnom stilu pak projektira Eduardov sin Doris (stambena zgrada na uglu Istarske i Riječke ulice).

U kontekstu tadašnje arhitekture Splita, rad Eduarda Žagara karakterizira “sjevernjački”, kontinentalni utjecaj, koji praktički ignorira lokalne, mediteranske tradicijske graditeljske elemente, što je najbolje vidljivo na upečatljivoj vili Plevna, njegovu projektu iz 1903. godine. Ona se nalazi točno nasuprot Palače zadružnog saveza ing. Petra Senjanovića, uz Kamila Tončića najznačajnijeg i najpoznatijeg aktera izgradnje Splita toga vremena. Na ovoj zgradi iz 1912.-18. uspostavlja se dijalog secesijskog jezika s baštinjenim karakteristikama lokalne mediteranske arhitekture, pa je specifični “rukopis” Eduarda Žagara, blisko pozicioniran Senjanovićevom, još izrazitiji.