Kuš i kakoš, pokisnit ka kokoš. Moš il nemoš? Uvik moš.
Kad oš! A oću danas na ovi neverast, nerevožasti, nekakvi nikakvi,
tmurni, neodvoje, zazaboravit ga omanama dan. Kuš? Peki! Zbog radi? Zbog zato!
Dušu razgalit. Vidit šta ljudi šta i umitnicima zovu
radu. Golu žemsku kakvu šta akt čini. Pod svitlima reflektora a ne po misečini. A bilo bi bolje
uvik tako. Ona naga. Draga. Sprida i zada. Fakat! Kaki bi oto bio akat ...
atak. Srčani. Sirćeni. Od octa. Kvasine. Vinom je oni slika svoje „vinorele“
kako san i krstija. Moraću ga opet obać. Nać i pronać. Zbog radi? Zbog zato!
GALERIJA PEKO
Srića Njegova da me znade. Da ne znade
dobija bi srčani. Omanama. Jerbo ja samo upanen. Sa španjuleton, ono ka, Majka
Terezija. Sa rukaman u žepiman. Sa upaliton kameron. Sa dobron namjeron. Srića
Njegova da me znade. A sritan li je On. Nu ga:
linkovi
https://www.youtube.com/watch?v=QFrRomxiEsw
https://www.youtube.com/watch?v=a84dDecorp4
Galerija
koliko god ka mala, ka skučena, ka kućica šta je najvolin na svitu u zelenoj
manistri sa još nekin plodoviman mora (ko in dade tako ime svaka mu dala – osim
moje, jel!), koliko god u naprstak stala (sića li se ikoja od vas šta je oto
naprstak, igla, konac) toliko je bezgranična, bezvremenska, jedinstvena, ka i svaka
žemska. Galerija. Valerija. AnaMarija. A moja prija. Prija.
![]() |
gornja slika na štafelaju i donja fotografija joj: Petar Jakelić, "Karijatida" (1987.) 100 X 73, 22.000 kn |
![]() |
kantunić Jon. Galeriji. |
![]() |
Joko Knežević: "Doma" 65 X 53, ulje na platnu - 3.500 kn |
![]() |
Jozo Andrić je autor danas mi najdraže |
![]() |
Milan Tolić, akvarel, 1942. - 2.300 kn |
![]() |
Vasko Lipovac, "Splitska riva" grafika, EA, 50 X 70, 2.500 kn |
... ono ka iden doma. Diš doma!?! Štaš doma!?! Ma ono ka
iden doma. Nemoš. Neda mi ROG-YOMA šta je se ne bi ni Paris postija, na kojoj nan
je i London zavidija (do jučer, a onda se pridomislija pa zagleda u neku butigu od očala – otompotom).
ROG-YOMA zove, diskretno, šapje mi već duže vrime, ono ka „ ... nu me! Nu me mene kakva san
ti. Prpošna i raskošna. Nigdi zeru prašine. Priljubazan mladić znalac šta zna više
od najviše cilo mi osoblje. Nu me! Nu rasvjete! Nu polica! Nu asortimana! Neš
vake više nać dok je judi i zemana!“. Nisan je abadava, jer, ka ono,
ima dan, doću ti sutra, iza sutra i prije iza prikosutra. I nisan
Jon danas odolija. Uša u nju. Butigu od bacikli. Ma nu je! Ka da je na Kašjune ol Kaštelet. Pružila se po suncu nalakćena na livu ruku i pokaziva sve svoje, ono ka ... jel. I onda ka smeta Jon sunce iako ima očale one marke di Jon nevidiš oči a i Ona slipa, pa metila ruku priko očala jerbo to je oni mot - oni "nemoš mi odolit". I eto nisan: blogiran Je. Čini mi uslugu. A ja bidan, nenaučen, stidan, oma, doma. Nu je (a obeća san Jon da se neću odat i bilo komen reć - nismo govorili o napisat - da je na adresi Petra Svačića petnajst, omanama do parkirališta koje je prekoputa Doma Zdravlja koji je na kantun Kavanjinove koja se pruža istoku od stare plinare koja je na putu za Marjan koji je najlišpi na svit cili. Nu:
ROG-YOMA
Ova bacikla šta mišljah joj reć "Dobar Ti dan baciklo. Šta radiš tu i tu? Zašto nisi na Marjanu bidna a lipa tako prvo je šta će vas, ka i mene privuć. I onda ćete uć. I onda ćete izać. Za dvi ure i tridesetisedam minuti. Taman tolko van triba za izguštat. Sve. A nu koliko je otoga:
asortiman?
divan!
Nu ga!
![]() |
prekrasno rješena "ulazna vrata" ureda |
