“Ljubavni katanci” vode porijeklo
iz Italije, najvjerovatnije iz Firence. Odatle se ovaj običaj proširio na cijelu Europa a i svit. Kada se poruka napiše, katanac se zaključa, a ključ se baca u vodu a ta voda može bit more, može bit rika, može bit jezero, potok, maštil, naprstak (sića li se koja od vas šta je oto za na prst, za sačuvat ga da i sutra u mraku moš krpat gaće o štapu šta ti ji dragi nosi nosilo ga daBogda groblju, makar i staro bilo, ka šta je Sustipan, lipi naš). Sića li se?
Sama simbolika katanca je da se nešto zaključa, okonča, sveže, U zadnje vrime je sve više
“ljubavnih katanaca” koji svidoče ljubavnim pričama. Ukoliko zaista volite nekoga
i želite mu na jedinstven način pokazati ljubav, učinite to jednim katancem ugraviranim vašim imenima. Jerbo ako uradite ovo sa nekim koga iskreno volite, nikada se
nećete rastaviti. Smija! Ako neradite, ako ste na Biroju, ako nemate kune, dvi, ako ... rastavit će se nema oti lanaca i katanaca koji bi vas uzaNju zadržali. Jerbo Vi ćete ka i svako pravo muško nju napuštat. Nedat jon guštat. S vami. Nezaposlenin. Bez kune. Bez ... a svi ti se dive kako moš živit bez perspektive. Desne. Live. Bez tableta Plive. I ladne pive. Šljive! Nikad! Samo lozovače manijače! Dalmacijavina. Egzistira li?
I šta bi mi bili gori od drugi. Dakle, di i mećemo, šta bi reka moj pokojni ćaća, pokoj mu duši. Di i mećemo??? Neigrajući se istraživača, inspektora, tragača, dektiva, pa čak i neupućeni u ljubavna štiva, znamo, rođeni s time, znamo da ljubavni parove vole na samo. Osim nekih. O njima ne bi. Malo ih.
Diš na samo? U Gradu. U mraku. Di je ta škuribanda? Mrčina? Mračina? Di su te buže? Stara kineska kaže: "Kad se ljubav zoblje dobro dođe i groblje!". Ovi sekund sam je izumislija.
Prstacima izidiena sika Nije tija pometat porodicu Neka je. tu negdi je moj prika ljubav ljubeć svoju Samo da traje šika. praveći joj dicu. Katanac! |
Bože mi prosti! Groblje!?! Apetita!?! Liti aj aj! I razumin.
Vrila noć, gore
tila a ladna ploča
nadgrobna ... Bože me
prosti! Šetnice ... smetnice ... sendvići, paštete, parizeri, klupe pripune, voajeri, izaberi.
Ugodno iznenađen meni
nesvakidašnjim prizorom spliskih „ljubavnih katanaca“ proba sam ih uz svu
pogibeljnost situacije sve ovjekovječiti. Ne uspjeh unatoč nezamislivoj mojoj hrabrosti pa neka mi oproste oni čitatelji čije ne
ovjekovječih. Nu ih:
kaki lip početak dana: IVAN + ANA |
ovi je zakatančija ljubav gay-parade |
ovi je isto zakatančija još jednu ljubav gay-parade ... ili nije ... nega samo ljubav muškarca šta se MARKO zove i JIMIA šta nije moga onu kuku, onu udicu slova J ugrebat |
ovi baš i nije pristojan: Pička im Materina - sudruzima u višenju veli |
Bogu fala na MARIJI I ŠIMI - da nisan naiša na ovi ... itnija bi se. Leđiman moru. A visine ima. Taman. Da te nema. |
ka ono ... lako se je meni zajefrkavat i zajezezat
aj ti u srid mraka
svija zvizdo čak i svraka
na groblje
neka ljubav zoblje
aj ... ka ono šeće ti se
ka ono ne meće ti se
glavu među njene ...
čini mi se
ka ono
da se zemlja trese
svetog Duje zvono
gingolaje
a ljubav zakatančena
da vično traje ....
... sve kad bi i tija znan da ne bi moga
Prikinit te volit s pomoć ovi noga
I odat su Tobon i po
Tebi i pivat Ti
Oš gange, oš rere, oš
ojkalice
I pivat Ti Grade ka šta
pivaju sve kreštalice
Od kale i kalete do
aleje Ti i ulice
Od pergula, škura do
ponistre,
Od đirana Ti, agava i brnistre ... lipi moj Grade
Nije fotografija ono ka ...
fotografija. Okineš i šta uvatiš. Ja sam joj oduvik bija sklon na svoj način. Vatat neke druge poze, mista, aspekte, prospekte,
širine, mirise probat i zvuke u nju stavit. Nega šta. U suprotnom oto ne bi
bija ja. Vidi je! Svaka umjetnička. Svaka
za nagradu. Svaka za izložbu. I eto,
kad sam se samome sebi izruga i naruga, sarkazam megalomanija mi obožava, sad mogu ić. I iša bi. Al pogled. Pogled neda. Lipi se. Vraća se. Ka da san siša s brda a ne sa Brda. Ka da nikad nisan
vidija more a ne propliva u svojoj skoro punoj petoj doli na Stinice. Dok nas
nije otiralo Dalmacijavino planira svako lito Barbarincu. Na noge. Plivajući. Lipi moj grad.