LIPI MOJ GRAD

http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=21593

»Iz kamena povijest, a iz povijesti svijest«, govorio je i tako radio za svoj narod don Frane Bulić. Mnoga vela skinuo je sa hrvatske povijesti i s pravom nosi znamenit naslov »oca hrvatske arheologije«.

FRANE BULIĆ - »otac hrvatske arheologije«

Kulturni samosvjesni narodi mnogo vremena, znanja i novca ulažu u arheologiju kako bi otkrili skrivene naslage vlastite povijesti, ali i prošlosti onih naroda koji su prije njih nastavali njihovu domovinu. Naša bi bilanca u tome smislu bila vrlo mršava da prije stotinjak godina nismo imali velikane naše arheologije, među kojima je prvo ime don Frane Bulića.

Rođen je 4. listopada 1846, na blagdan Sv. Franje, u Vranjicu kraj Splita. Osnovnu školu pohađa u Priku kod Omiša, gimnaziju u Splitu, teologiju u Zadru 1865—1869, kada je zaređen za svećenika. Na bečkom sveučilištu studira klasičnu filologiju, slavistiku i arheologiju. Od 1873. do 1877. predaje na gimnazijama u Splitu i Dubrovniku. Godine 1877/78. u Beču je na studiju epigrafike, a nakon toga povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije. God. 1883. postao je ravnatelj splitske gimnazije, konzervator starina, zatim ravnatelj Arheološkoga muzeja te suradnik i urednik »Bulletino di archeologia e storia dalmata — Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku«. Biran je za zastupnika u Dalmatinski sabor i za zastupnika u Carevinsko vijeće u Beču, gdje se zalagao za političko sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Budući da se protivio talijanašima, namještena mu je afera s poderanom slikom Franje Josipa, zbog čega je umirovljen 1896.

Svojim otkrićima dao je izvanredan doprinos upoznavanju ranokršćanske i starohrvatske povijesti na području Dalmacije. Vodio je arheološka iskapanja na mnogim mjestima, osobito u Solinu. Otkrio je baziliku u Manastirinama, u kojoj su bili pokopani mučenici Venancije i Dujam iz Dioklecijanova doba. God. 1891. otkrio je u Rižinicama kraj Solina kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira. U Splitu je 1894. osnovao društvo »Bihać« za proučavanje povijesti iz doba hrvatskih narodnih vladara, nazvano po »Bihaćima« u Kaštelima gdje je otkrio crkvu sv. Marte. »To je ona crkva«, piše njegov učenik Lovre Katić, »koju je sagradio Trpimir i, da je ukrasi, pozajmio u splitskog nadbiskupa 11 libara srebra izdavši mu tom prigodom, 852. godine, povelju, u kojoj se ponosno zove: 'Ja Trpimir, Božjom pomoću knez Hrvata.' Prvi je put tada spomenuto hrvatsko ime u povijesti.« Glasoviti sarkofag kraljice Jelene iz 976. otkrio je 28. kolovoza 1898. Uspio je sastaviti krhotine natpisa i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov hrvatskih kraljeva. Za radova na Gospinom otoku u Solinu Bulić je otkrio i temelje crkve sv. Marije i crkve sv. Stjepana, u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće.

spomenik don Frani Buliću u Zagrebu

Mnogo je pisao. Uz niz članaka, studija i separata, među knjigama najvažnije su »Hrvatski spomenici u kninskoj okolici, uz ostale suvremene dalmatinske, iz dobe narodne hrvatske dinastije« 1888, »Po ruševinama staroga Solina« 1900, »Kronotaksa solinskih biskupa i splitskih nadbiskupa« 1912/13 (s J. Bervaldijem), »Car Dioklecijan« 1918, »Stridon – Grahovo polje, rodno mjesto sv. Jeronima« 1920, »Crkvica sv. Petra u Priku kod Omiša« 1923, »Krunidbena bazilika kralja Zvonimira usred Gradine u Solinu« i »Razvoj arheoloških istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij« 1925, »Palača cara Dioklecijana u Splitu« 1927, »Stopama hrvatskih narodnih vladara« (s L. Katićem) 1928, »Dolazak Hrvata i pohrvaćivanje Dalmacije« 1931, a posmrtno izlazi »Po ruševinama stare Salone« 1986.

prigodna poštanska marka s likom don Frane Bulića u svezi 150e obljetnice Njegova rođenja

Svojim ugledom najviše je pridonio održavanju Prvog svjetskog kongresa kršćanske arheologije u Splitu i Solinu 1894. Bio je cijenjeni član domaćih i svjetskih akademija i arheoloških društava, više puta odlikovan. Iskoristio je svoj ugled i utjecaj da bi godine 1920. na pariškoj mirovnoj konferenciji obranio hrvatsko pravo na istočnu obalu Jadrana.

»Don Frane je često govorio da kulturan čovjek mora poznavati opću povijest, jer bez toga ne može razumjeti prošlosti svoga naroda. Kult prošlosti nije kod njega značio neku začmalost i stagnaciju, već je bio uvjeren da je i sadašnjost posljedica prošlih događaja, rezultanta prostornih i vremenskih komponenata. Ako je s takovom ljubavlju tragao za ilirskim, grčkim, rimskim i drugim spomenicima u našoj domovini, još je s većim marom i veseljem otkapao crkve, grobove, dvorove hrvatskih knezova i kraljeva. (...) Politika don Franina bila je: raditi na svakom koraku za narod, a ne za sebe, imati čist i određen pravac i ne skretati ni desno ni lijevo od zacrtanog smjera« (L. Katić).

sarkofag don Frane Bulića

Umro je 29. srpnja 1934. u Zagrebu, a na grob u Manastirinama dao je na latinskom uklesati: »Ovdje počiva Frane Bulić, grešnik i nedostojan svećenik, čuvajući časne pragove svetih salonitanskih mučenika.«

autor teksta: Vladimir Lončarević