http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=21593
»Iz kamena povijest, a iz povijesti svijest«, govorio je i tako radio za svoj narod don Frane Bulić. Mnoga vela skinuo je sa hrvatske povijesti i s pravom nosi znamenit naslov »oca hrvatske arheologije«.
FRANE BULIĆ - »otac hrvatske arheologije«
Kulturni
samosvjesni narodi mnogo vremena, znanja i novca ulažu u arheologiju kako bi
otkrili skrivene naslage vlastite povijesti, ali i prošlosti onih naroda koji
su prije njih nastavali njihovu domovinu. Naša bi bilanca u tome smislu bila
vrlo mršava da prije stotinjak godina nismo imali velikane naše arheologije,
među kojima je prvo ime don Frane Bulića.
Rođen je 4.
listopada 1846, na blagdan Sv. Franje, u Vranjicu kraj Splita. Osnovnu školu
pohađa u Priku kod Omiša, gimnaziju u Splitu, teologiju u Zadru 1865—1869, kada
je zaređen za svećenika. Na bečkom sveučilištu studira klasičnu filologiju,
slavistiku i arheologiju. Od 1873. do 1877. predaje na gimnazijama u Splitu i
Dubrovniku. Godine 1877/78. u Beču je na studiju epigrafike, a nakon toga
povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje
kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije. God. 1883. postao je
ravnatelj splitske gimnazije, konzervator starina, zatim ravnatelj Arheološkoga
muzeja te suradnik i urednik »Bulletino di archeologia e storia dalmata —
Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku«. Biran je za zastupnika u
Dalmatinski sabor i za zastupnika u Carevinsko vijeće u Beču, gdje se zalagao
za političko sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Budući da se protivio
talijanašima, namještena mu je afera s poderanom slikom Franje Josipa, zbog
čega je umirovljen 1896.
Svojim
otkrićima dao je izvanredan doprinos upoznavanju ranokršćanske i starohrvatske
povijesti na području Dalmacije. Vodio je arheološka iskapanja na mnogim
mjestima, osobito u Solinu. Otkrio je baziliku u Manastirinama, u kojoj su bili
pokopani mučenici Venancije i Dujam iz Dioklecijanova doba. God. 1891. otkrio
je u Rižinicama kraj Solina kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira. U Splitu
je 1894. osnovao društvo »Bihać« za proučavanje povijesti iz doba hrvatskih
narodnih vladara, nazvano po »Bihaćima« u Kaštelima gdje je otkrio crkvu sv.
Marte. »To je ona crkva«, piše njegov učenik Lovre Katić, »koju je sagradio Trpimir
i, da je ukrasi, pozajmio u splitskog nadbiskupa 11 libara srebra izdavši mu
tom prigodom, 852. godine, povelju, u kojoj se ponosno zove: 'Ja Trpimir,
Božjom pomoću knez Hrvata.' Prvi je put tada spomenuto hrvatsko ime u
povijesti.« Glasoviti sarkofag kraljice Jelene iz 976. otkrio je 28. kolovoza
1898. Uspio je sastaviti krhotine natpisa i odgonetnuti tekst koji povjesničari
smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti
jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov hrvatskih kraljeva. Za radova na
Gospinom otoku u Solinu Bulić je otkrio i temelje crkve sv. Marije i crkve sv.
Stjepana, u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće.
![]() |
spomenik don Frani Buliću u Zagrebu |
Mnogo je
pisao. Uz niz članaka, studija i separata, među knjigama najvažnije su
»Hrvatski spomenici u kninskoj okolici, uz ostale suvremene dalmatinske, iz
dobe narodne hrvatske dinastije« 1888, »Po ruševinama staroga Solina« 1900,
»Kronotaksa solinskih biskupa i splitskih nadbiskupa« 1912/13 (s J.
Bervaldijem), »Car Dioklecijan« 1918, »Stridon – Grahovo polje, rodno mjesto
sv. Jeronima« 1920, »Crkvica sv. Petra u Priku kod Omiša« 1923, »Krunidbena
bazilika kralja Zvonimira usred Gradine u Solinu« i »Razvoj arheoloških
istraživanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij« 1925, »Palača cara
Dioklecijana u Splitu« 1927, »Stopama hrvatskih narodnih vladara« (s L.
Katićem) 1928, »Dolazak Hrvata i pohrvaćivanje Dalmacije« 1931, a posmrtno
izlazi »Po ruševinama stare Salone« 1986.
![]() |
prigodna poštanska marka s likom don Frane Bulića u svezi 150e obljetnice Njegova rođenja |
Svojim
ugledom najviše je pridonio održavanju Prvog svjetskog kongresa kršćanske
arheologije u Splitu i Solinu 1894. Bio je cijenjeni član domaćih i svjetskih
akademija i arheoloških društava, više puta odlikovan. Iskoristio je svoj ugled
i utjecaj da bi godine 1920. na pariškoj mirovnoj konferenciji obranio hrvatsko
pravo na istočnu obalu Jadrana.
»Don Frane
je često govorio da kulturan čovjek mora poznavati opću povijest, jer bez toga
ne može razumjeti prošlosti svoga naroda. Kult prošlosti nije kod njega značio
neku začmalost i stagnaciju, već je bio uvjeren da je i sadašnjost posljedica
prošlih događaja, rezultanta prostornih i vremenskih komponenata. Ako je s
takovom ljubavlju tragao za ilirskim, grčkim, rimskim i drugim spomenicima u
našoj domovini, još je s većim marom i veseljem otkapao crkve, grobove, dvorove
hrvatskih knezova i kraljeva. (...) Politika don Franina bila je: raditi na
svakom koraku za narod, a ne za sebe, imati čist i određen pravac i ne skretati
ni desno ni lijevo od zacrtanog smjera« (L. Katić).
![]() |
sarkofag don Frane Bulića |
Umro je 29.
srpnja 1934. u Zagrebu, a na grob u Manastirinama dao je na latinskom uklesati:
»Ovdje počiva Frane Bulić, grešnik i nedostojan svećenik, čuvajući časne
pragove svetih salonitanskih mučenika.«
autor teksta: Vladimir Lončarević
Kamena sa ramena
odavna nisan
ni jidan ni bisan
lip ka narisan

Kaću?
Saću!
U ovu džumglu staću.
Sve osebe daću.
Itnit ga najdaje
zubiju smijon šta se sjaje ...
jel prvon kokoš ol je jaje?
Šta stariji to teži ...
arkeologija u meni reži
skoro pa laje ...
muči u meni pasu!
velin Jon arkeologiji u meni
pasi laju karavane prolazu
A stina, a bovana kolko oš ...
... jel prvon jaje ol kokoš?
Dvi iljade in godina u godoviman,
jesu i se i nakreli brodoviman!
Kaće se sitit pa i vratit!?!
Prikinit na našen pare mlatit!?!
Muzeji svitski
probisvitski ...
vratiti dio nan spliski!!!

Aj smenon moja stara.
Nu volata, nu pitara!
I sve ćemon to guštat
Bez lipe – bez para.
Bar za oto iman dara ...


Di Ti se žuri?
Nu škuri?
Di si tila takog tila!?!
Nu trifora, kampanila!
I nemoj da si slučajno sila!
Ladno je gujici.
Kamen je oto.
Amo šetat.
Svakomen smetat.
Stat i divit se
šta drugi ne znadu
u lipomen momen Gradu.
Amo uz ovi kamen
Otvorit promenadu.
Iskoristit u planu iman Te pametnicu
su Tebon otvorit novu šetnicu.
Amo!
Damo!
Ti i ja samo!
A nu ga!
Kamena!
Za na sa ramena!
Nu mu znamena!
Di oto ima!
Reči to svima!
Turizan nan je doša.
Nu ga lip li je.
Jide, pije, šeta, cili se divi
da di naš svit živi
da je mu dobro i lipo
(našen svitu)
da da Jin je ovo vako šta imat ...
samo ga kameron mogu snimat.
Turizan nan doša.
Duboka žepa.
Tuče po sladoledu i po čipsu
Po čašaman vina i coffe to go
Euriman udara
pa nek i urliče i na pot zaudara.
Nek smrdi,
nek prdi,
nek se vere na bandere
neka šta god oće sere ...
Turizan nan je doša.
Nikad ne oša!