Jutro posli Žanove smrti krenija san Samostanu sv. Klare prisustvovati obredu svečanog doživotnog zavjeta klarise, a za koji mi je rekla sestra Dolores. Prisustvovati ću mu i diskretno ga, najdiskretnije moguće ovjekovječiti.
Ipak razmišljanje o onom što me čeka od 8 h u crkvi Samostana malo po malo istiskalo je Žanova nenadana i tragična smrt. Ža mi je. Žana pogotovu. Primjetih na jednoj kući na Gripama obilježje sućuti i pomena. Veliku šahovnicu s crnim florom. Posvećenu Žanu. Pokoj mu i vječni mir duši.
https://www.youtube.com/watch?v=RFlWpLFkFfA
Po običaju i na moju veliku
žalost ova android koji mi je sve i sva u mojim blogiranjima vidi ono što ja
nevidim. Svjetlost mu pogotovo sveta pa moraš napraviti 100tinjak fotografija
da bi možda 3 vrijedile upotrebe. 5 je već za častit sebe i sve oko sebe.
https://www.youtube.com/watch?v=wNPGnSUCn4Q
Još nisam bio u samostanskoj
crkvi pa, što bloger u meni, što čovik, izgubljen u ljepoti joj, klikah nečujno
na sve strane. Vjernici, valjda navikli već, bez ikakva čuđenja na neprimjereno
mi ponašanje, ni pogled prijekora mi ne uputiše. Hvala im.
https://www.youtube.com/watch?v=U26YXtRw-QE
Svjestan da ne mogu kako mogu,
da ne mogu kako bih htjeo točnije rečeno, a i sjetih se sina pod virozom,
neželeći je širiti dalje moradoh napustiti obred. Na moju veliku žalost. Ali,
biće ih još. I ... sestra Dolores je uvijek tu. Za lijepu, umirujuću,
objašnjavajuću, melemriječ ...
... možeš li prolazeći je,
probaš li prilazeći joj, ne promišljati o životu tih vremena, tih ljudi,
sretnika koji su imali može bit i tovara i s njime djelili slamu ka postelju a
sutra opet u nadnicu, motikom i mašurom, kruva u kvasini za večeru i doručak,
za ručak kruva žuljevitim rukama, otvrdlim i grubim kao tvrdo i grubo držalo
motike ... možeš li time se utješiti i pomisliti neka, svako vrime nosi svoje
brime, svaki križ ne ostavlja friž ... isfrižan cili ...
... susrećem se s najkičastijom
ogradom ikad. Na dugo i široko. U Europskim razmjerima kojima gazih. Skoro
neizdržah i priđoh ponosnom vlasniku. Ali nisam htjeo kvariti mu dan. Zbog
diteta uzanj. Sigurno je, ograda od onih „kolikokoštanekkošta“ jer takvu kuću i
ograđuje ...
... od popa do topa ...
Hrvatski pomorski muzej u Zapadnom bedemu kojem neko nekad naprdi – ispričavam se
na izrazu ali bolju rič ne nalazim i ne tražim – ploču s nazivom ulice. Bože
nas sačuvaj. Kako ne znamo. Naučićemo. Mlada smo Država. Pokoj Ti vječni i mir
Ti duši Žane. Jorgovane. I Jablane. Diko naša. Neka si nam bija. Nebi vridilo da nisi.
