Vila Katunarić

Vila Katunarić u Zrinsko-frankopanskoj ul. 10 iz 1913. je djelo poznatog splitskog arhitekta tog vremena Petra Senjanovića.

Petar Senjanović ujedno je i najspominjaniji arhitekt u kontekstu splitske secesijske arhitekture i autor najvećega broja secesijskih vila u Splitu i okolici. U Senjanovićevoj motivici, repertoaru dekorativnih i konstruktivnih elemenata, prepoznatljiv je utjecaj tradicionalne dalmatinske arhitekture. Najkarakterističniji su neprofilirani kameni vijenci pod krovištem ili terasom poduprti kamenim konzolama. Također, njegovu arhitekturu karakterizira „oživljavanje volumena terasama, verandama, balkonima i trijemovima te razigranost krovnih ploha.

Petar Senjanović projektirao je i vilu Galetović u Slavićevoj ulici 42. 
Arhitektonski izraz pokazuje pomak prema funkcionalnosti i geometrijskoj varijanti secesije, što je ostvareno odbacivanjem suvišne dekoracije pročelja. 
Vila je arhitektonski izuzetno vrijedna i spada među najljepše secesijske vile u Splitu. Uvrštena je na Listu preventivno zaštićenih dobara Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske.  

Valja spomenuti još nekoliko Senjanovićevih vila – vilu Smodlaka u Kliškoj ul. 13 iz  1906. godine, koja je jedan od rijetkih primjera primjene glazirane opeke u secesijskoj arhitekturi Splita. 

U razdoblju secesije izgrađena je i zgrada Arheološkog muzeja u Splitu prema projektima bečkih graditelja Ohmanna i Kirsteina iz 1912.  U planu mi je ubrzo, ukoliko dobijem dozvolu, blogirati je i iznutra i izvana. Zgrada je dovršena 1914. godine ali je za javnost otvorena tek 1922. godine. Izgradnju je inicirao don Frane Bulić. Na zgradi su uočljive sličnosti s projektom Museum Carnuntiuma u Deutsch Altenburgu nedaleko od Beča, koji je također radio navedeni autorski par. U doba kada je izgrađen prigovaralo se nedovoljnoj stilskoj prilagođenosti ambijentu. 

Ante Katunarić (1877 – 1935), slikar, grafičar i književnik. Slikarstvo je studirao u Rimu gdje se družio sa svojim splićanima – Emanuelom Vidovićem i Virgilom Meneghellom Dinčićem. Neko vrijeme Katunarić je radio kao asistent pa učitelj vještina i profesor crtanja na Velikoj realci i Klasičnoj gimnaziji u Splitu. U njegovoj biografiji stoji da je bio suorganizator i sudionik spomenute prve izložbe dalmatinskih slikara i inicijator osnivanja drštva Medulić.

Katunarić je bio svestrana ličnost: bavio se sportom (mačevanje, biciklizam, nogomet) i fotografijom, svirao nekoliko glazbala, nastupao u klubovima i splitskom kazalištu a u godinama Prvog svjetskog rata izdao je knjižicu YSplitski ratni (gladni) soneti“ te nešto kasnije zbirke pripovjedaka „Sa Jadrana“ (1930.) i „Bog je providio“ (1933.). Pisao je i dramska djela, a u novinama se javljao pod pseudonimom Duje Balavac.

Ante Katunarić u svom ateljeu ( u vili o kojoj je riječ)

Ante Katunarić , tuš/olovka - "Split"

Ante Katunarić 

U likovnosti se iskazao od ilustracije do grafičke opreme splitskih časopisa i knjiga. Pretpostavlja se da je ilustrirao knjigu splitskog pjesnika i budućeg gradonačelnika Vicka Mihaljevića, zajedno sa samim Mihaljevićem i Meneghelom Dinčićem.

Katunarićev opus grafika čini stotinjak djela različith tehnika. Njegov je doprinos hrvatskom slikarstvu slabo vrjednovan. Bio je drugi i četvrti predsjednik HNK Hajduk od 1912. do 1913. 

Gospodin Stanko Piplović u katalogu Secesija u Hrvatskoj piše: „Graditeljstvo secesije u Dalmaciji najviše je zastupljeno u Splitu i u Zadru, a u ostalim krajevima nešto manje. Načelno, prema jugu slabije je izraženo. Javlja se tek s malim zakašnjenjem u odnosu na zapadnu Europu. Počinje prvih godina XX stoljeća i traje do Prvog svjetskog rata. Tragovi joj se negdje osjećaju i nakon toga. Takav je primjer Vila Auclanu u Vrgorcu podignuta 1928. godine na zapadnom kraju mjesta blizu crkve ........ Historicizam cijelo vrijeme igra veliku ulogu. Štoviše, brojna zdanja su i dalje građena u duhu preživjele neorenesanse.  Treba se samo prisjetiti opusa arhitekta Ćirila Metoda Ivekovića koji je kao referent za bogoštovne gradnje u Dalmatinskom namjesništvu projektirao velik broj sakralnih i javnih građevina u retardiranim oblicima. Tako njegova Biskupova palača u Splitu, podignuta 1903. godine ima čisto neorenesansno rješenje, a zgrade osnovne škole iz 1909. i kotarskog suda u Trogiru iz 1910. još su uvijek neogotičke.

Secesija je najviše zastupljena u stambenoj arhitekturi velikih zgrada i vila. Nešto se rjeđe javlja u javnoj, kao što su škole. Kod građenja crkava nije se primjenjivala. U organizaciji prostora nije bilo velikih promjena. Novi stil u Dalmaciji nadosljednije se izrazio kroz obrtničke radove na građevinama, posebno drvodjelske i kovačke. U tom smislu veliku su ulogu imale obrtničke škole. Postojale su u Zadru i Korčuli, ali najstarija i najpoznatija je ona u Splitu. Osnovao ju je inžinjer Tomčić 1907. pod nazivom Obrtnička strukovna škola s Javnom dvoranom risanja na temeljima večernje Obrtničke škole usavršenja iz 1890. godine ......