stromatolit/srebro

Ida Stipčić – Jakšić

Plava i sve njene nijanse. Koliko je moguće od ozbiljna napraviti igru? Osjetiti tu podjelu na toplo i hladno, podjelu svaku ili samo poneku, koja je dobrodošla boljem razumijevanju. Ili ipak ne. Blještavilo? Toplinu? Emociju probuđenu uvijek. Poigrati se žele i najozbiljniji. I najstariji. I na najneprikladnijim mjestima. Svjedok sam pogreba i sprovoda, svjedok sam igranja na krunisanjima prinčeva i .... vratitit se zbilji. 

lapis lazuli/srebro

Kad sam već načeo mi dragu temu mog svjedočenja krunisanjima kruna tek Joj ili dragulj u kruni ako ne i niz poludragog kamena utisnutog u krunu, jeli ova zadnja izložba? U njenu, kruninu, zlatnom dijelu. U njenu blještećem, jedvagledajućem, jedvavidećem, u krune sjajne, u tako prirodnom slijedu. Poludragi? Kamen? Samotakodragi kamčić, kamenčić, kamičak, stinica, stinčića tepajući mu milome, toplome, glasnogovornički raspoloženom, učeći ga recitiranju ali osjećajnom svemu onom što se treba reći o kvaliteti i načinu ponosa, nagovara i uspjeva ga dovesti u stanja u kojima i sam ne vjeruje da je, da samotakodragi kamčić, kamenčić, kamičak, fragment, cjelina koja to nikad neće biti, privlači pogled i ogoljava želju za bit lijepim, nesvakidašnjim, okuugodnim.

plavi koralj/srebro

1977. u Galeriji znakovita imena "Nije važno" Ida Stipčić ima prvu samostalnu izložbu nakita od keramika. "Oda trapericama" 1984. opet u Splitu, 1988, "Ida" u Nerežišćima, 2000. "Boršin A.D. 2000", u Etnografskom muzeju i Galeriji Capra u Supetru, 2009. Velika retrospektivna izložba u Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb, 2012. "Pljačka" – izložba nakita u Muzeju grada Splita i "Ida Stipčić Jakšić" u Jakšić galeriji, Donji Humac, otok Brač.

Ida Stipčić Jakšić sudjeluje i u grupnim izložbama:

1975. – Tapiserija i keramika, Narodno sveučilište Đuro Salaj, Split

1974. – Batik i grafika na tekstilu, Tribina mladih, Split

1992. – Ludi šeširdžija, Galerija Samostana Gospe od zdravlja, Split

1993. – Kapelin i boršica, Etnografski muzej Split

Arijana Koprčina u katalogu izložbe Ida Stipčić Jakšić Nakit koja je u Muzeju Mimara u Zagrebu održana od 27.11. do 27.12.2015. piše: „Ishodište nakite Ide Stipčić Jakšić prvenstveno je moda i modni dizajn kojim se bavi više od tri desetljeća ostvarivši brojne i zapažene kolekcija originalnih i iznimno uspješnih kreacija nadhnutim bračim podnebljem. 

fluorit/srebro

Istakla se kreacijama proizašim iz mediteranske prirode – oblikovanim biljkama brnistrom, lavandom i kaduljom primjenjenim na odjeću te posebno haljinama od sitnih kamenih pločica, izvedenim vezanjem i nizanjem elemenata bračkog prirodnog naslijeđa. Tim dijelom opusa, eksperimentalnim skulptularnim modnim rješenjima s prirodnim biljem, prestavila se i zagrebačkoj publici na retrospektivnoj izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt 2009. godine čime je već dala naslutiti svoj novi, premda zapravo davni i ponovno probuđeni interes za oblikovanje nakita kojim je i započela svoju kreatorsku karijeru ...... 

Većinom primjenjuje razne vrste poludragih kamenova s raznih strana svijeta: rijetke, zanimljive, inspirativne i koloristički atraktivne primjerke Ida Stipčić Jakšić samostalno obrađuje, brusi i polira, urpavo time ističe se u lokalnom kontekstu i na hrvatskoj sceni ....... Posebno je posvećena mineralima nježnih kolorita poputa opala, žada, citrina ili netransparentnih karneola, malahita i ružičastog rodokrozita ....... Time se stvaralački impuls Ide Stipčić Jakšić vraća svome ishodištu – nakitu bliskom modi i modnom oblikovanju koji je prožet ljepotom stvaranja i nošenja, slobodom kombiniranja, određen senzibilnošću za neobično, kreativno i drugačije .....“ – obično „čupanje“ iz konteksta narušava ako ne i briše smisao onog što je „pjesnik htjeo reći“. Vjerujem da sam samo prenio meni bitno, dio osvrta gđe Koprčine koji će mi biti šlagvort razmišljanju, promišljanju, propitkivanju i svime što mi Ida dozvoli u našem dogovorenom „mail razgovoru“.

 I može li uopće muškarac, običan, prosječan, muškarac promišljati, razmišljati, propitkivati o nakitu makar on bio umjetnost. Naći li ću u sebi nešto žemskog ili ću ostati standardno zaljubljen u lijepo, u neobičnost i originalnost izričaja, u novo mi a sve upakovano u bezgraničnost umjetnosti svjestan koliko toj bezgraničnosti pokušavamo dati okvire ne smijući ni pomisliti na „g“ od granica. Ajmo probat:

1.   Praktičnost razloga razumijem, Galerija je obiteljska, ali upravo u svoj ljepoti hladna kamena obrađenog i zanatski i umjetnički gubi se toplina, gubi se govor koji se tek tu i tamo naznačuje kao žamor daleki, šapat tek tihi nestašnih i uvijek razdraganih osnovoškolaca u stanju ni tamo ni ovamo, u stanju i bi i ne bi, u stanju prekoredna upisa u srednju školu? Ne idu.

S obzirom da sam iskreno zapanjena kamenom (bilo kakvom vrstom) meni osobno ne smeta, naprotiv sviđa mi se spajanje svih vrsta kamena, naravno ne u ravnomjernom spoju. Osobno me fascinira rad prirode, a sve je to rad prirode, mi smo tu samo da istaknemo forme, da ih izvučemo ili oblikujemo. Također smatram da za sami izložbeni prostor te vrte kamenja se dobro spajaju jer općenito svaki kamen ima svoju hladnoću tek kad ga osoba dodirne, izabere, stavi na sebe on postaje topao. 

2.   Tek milimetar fizički lijevo, tek vataža malo jača ili slabija nebitno galerijske žarulje ili rasvjetno tijela boravišta mu, tek treptaj, napose kod labradorita čine ga drugačijim. Razmišljate li o tome? Jeste li u stanju češće razmišljati o životima vaših dijela? Vidite li ih na večerama u dvoje u namošćanim konobama mirisom blitve, lešo krumpira, škampa na buzaru, manistre s plodovima mora među kojima je najviše kućica? Vidite li neke Vaše rećine koje prestaju biti Vaše momentom provlačenja kartice, posezanja i nenjegovanih prstiju u i nekožni portafoj? Vidite li neke Vaše rećine i čujete li ih kako se prepiru s narukvicom koja je večeras htjela ostati doma, s nekom ogrlicom koja nježno ljubi svoju imateljicu čineći je najljepšom na balu? Kad pucaju spone između Vas, roditelja i Vaše djece, djela? Roditeljstvo autorstvo?

citrin/srebro

 Vaše usporedbe su puno slikovitije nego moje zamisli. Ono o čemu sam ja najviše razmišljala pri odlasku ogrlica su destinacije. Moram vam reći i jednu tajnu, skoro pa svaki nakit koji sam napravila ima svoju adresu. U zadnjoj ladici moga radnog stola imam tonu papira sa crtežima ogrlica, neki su nastali kao skice za izradu a neki kad su ogrlice već bile gotove. Uz veliki dio njih postoje natpisi raznih ulica iz raznih gradova, pa čak i malih sela. Svakako više razmišljam o prostoru i ambijentu nego o ljudima. 

3.      Nerijetko će prvu pozornost skrenuti prsten da bi je kao rikoše vratio nazad Onoj koja ga nosi? Nisu sve žene Josipa Lisac. Nije većina žena Josipa Lisac. Vrlo je malo žena koje „jesu“ Josipa Lisac. Trend? Značaj? Mističnost? Što je ono što daje „nosivost“ Vašem djelu? Već Vaše ime ili ...

Velika je čast što neko kao Josipa voli moj nakit, i na to sam jako ponosna. Ali njegova vrijednost nije u tome, njegovu vrijednost je i teško definirati. Ono što mogu reci o njemu je da jako puno vremena, ljubavi i truda ulažem u njega zato je meni jako vrijedan. A što se tiče nosivosti, čak i ne spada u nekakav nakit koji je lako nositi.

fluorit/srebro

4.           Obiteljski dogovoren smjer?

 Iako možda ne izgleda tako ali nikada nismo pripremali djecu za umjetnički svijet. Spletom okolnosti ateljei su nam bili svi u kući tako da moja djeca su provodili veliki dio vremena u moj atelje pa je možda bilo to indirektan utjecaj. Čak iz šale znamo reći da šteta da nemamo bar jednog ekonomistu pa da bude malo i reda u familiji. Šalu na stranu, srce mi iskače iz grudi i stvarno se nadam da priči nije kraj.

5.   Dijete vozača Prometova autobusa obično postane vozač Prometova autobusa. Dijete škveranina obično postane škveranin. Dijete umjetnika obično ne postane umjetnik. Vaših oboje jesu. Koliko je tu bilo namjere? Umišljanja sklonosti? Danas kad imate slikaricu/skulptoricu i dr. umjetnosti te skulptora – oboje već afirmirani umjetnici jeli Vam „srce na mistu“, jeste li napravili sve što ste htjeli od života? Bliži li se priči kraj? Postoji li priča uopće?

jaspis dalmatiner/srebro

jaspis dalmatiner/srebro

Pa nakit i je umjetnost samo po definiciji primijenjena umjetnost. Šta se tiče kreativne strane imam osjećaj da sam sve napravila šta mi je palo na pamet, a puno toga mi je palo na pamet. Jedino o čemu je teško pričati, kad govorimo o ispovjedaonici, je kreativna blokada. Kroz život sam ih naletila na par ali uspješno prebrodila. i upravo nakon blokade se rodi nešto posebno, pa možda su te blokade i potrebne.

malahit/srebro