utorak, 5. travnja 2016.

NARODNI TRG - PJACA (nastavak posta)
Dragi mi čitatelju, s izričitom namjerom ovaj post ilustriram fotografijama drugog trga/pjace odnosno jedne njegove palače. Riječ je o Voćnom trgu i dominatnoj mu Palači Milesi, a razlog tome je "suprostaviti" raskoš i ljepotu dviju palača smještenih u nekih stotinjak metara zračne linije. Trgu, jednom i drugom, pozornost fotografiju po fotografiju, objekt po objekt posvetiti ću narednim postovima. Dakle, nastavljam s prenošenjem izvornog znanstvenog rada dr. sc. gospodina Franka Oreba, a koji se odnosi na jednu, možda već i zaboravljenu znamenitost naše Pjace.

Izvorni znanstveni rad dr. sc. Franko Oreb - drugi dio

ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA 
NARODNOM TRGU U SPLITU 1978. GODINE

Položaj i smjer pružanja otkrivenih temeljnih zidova porušenoga gotičkog sklopa, koji se uglavnom podudara s tlocrtnom dispozicijom Andrićeva crteža, na pojedinim su mjestima (naročito na sjevernom dijelu) uništeni ili oštećeni u radovima prilikom polaganja vodovodnih cijevi, kanalizacijske i plinske mreže u XIX. st. i početkom XX. stoljeća. Na cijelom potezu otkrivenih temeljnih zidova gotičkog sklopa, u zemljanom iskopu, pored fragmenata rimske keramike i stakla, pronađeno je i nekoliko ulomaka glazirane srednjovjekovne keramike, dio kamene posude ovalnog oblika za blagoslovljenu vodu, koja je mogla pripadati crkvi sv. Lovre, dio kamenog praga uzidanog kao spolija u južni dio temeljnog zida gotičkog sklopa (zapadno od stare gradske vijećnice), koji bi također mogao pripadati crkvi sv. Lovre.
Na cijelom potezu otkrivenih temeljnih zidova gotičkog sklopa, u zemljanom iskopu, pored fragmenata rimske keramike i stakla, pronađeno je i nekoliko ulomaka glazirane srednjovjekovne keramike, dio kamene posude ovalnog oblika za blagoslovljenu vodu, koja je mogla pripadati crkvi sv. Lovre, dio kamenog praga uzidanog kao spolija u južni dio temeljnog zida gotičkog sklopa (zapadno od stare gradske vijećnice), koji bi također mogao pripadati crkvi sv. Lovre.

Na tom prostoru, izvan grobova, još su pronađeni: ulomak srednjovjekovne naušnice, bakrena aplika, vršak željeznog noža, bakrena karičica, dio fibule, nekoliko komada oksidiranoga bakrenog novca (1/2 kreuzera god. 1916., Venecija: Av. - mletački lav i natpis SAN.MARC.VEN., Rev. –natpis DALMA ET ALBANA) i još jedna crvena perlica od kosti. Navedenim nalazima dodajemo još i nekoliko kamenih profiliranih ulomaka, među kojima je i dio kamene konzole, koji su vjerojatno pripadali srušenom gotičkom sklopu, te nekoliko ulomaka antičkih sarkofaga. Dakle, kako se vidi iz nabrojenog, pod današnjim pločnikom Pjace tijekom stoljeća nakupio se raznoliki arheološki materijal, koji pripada različitim povijesnim epohama, od antike do XIX. stoljeća.

Na krajnjem jugozapadnom dijelu sklopa, gdje se je nalazila Kneževa palača, u iskopu i uz temeljne zidove naišli smo na veću količinu pepela i ugljena, što bismo mogli dovesti u svezu s nekakvim požarom na tom prostoru. Ispod današnjeg pločnika u sklopu Kneževe palače otkriven je stariji pločnik, koji je pripadao Kneževoj palači. Zanimljivo je još spomenuti da su tijekom istraživanja otkriveni i neki drugi temeljni zidovi s drugačijom strukturom ziđa, koji se ne mogu uklopiti u tlocrtnu dispoziciju (prema Andrićevu tlocrtu) srušenoga gotičkog sklopa, pa bismo mogli zaključiti da se radi o temeljima nekih starijih građevina, vjerojatno romaničkih kuća, koje su bile izgrađene na ovom položaju prije gradnje gotičkog sklopa. Južno od stare Gradske vijećnice, nekako po sredini Trga, otkriveni su temeljni zidovi širine oko 1 m i debljine 0,30 m, koji se pružaju u smjeru istok-zapad u dužini od 8,30 m i sjever-jug u dužini od 6 m, tvoreći ugao gradnje, sugerirajući postojanje jedne građevine, unutar koje nisu pronađeni grobovi. Zbog nemogućnosti daljnjih arheoloških istraživanja prema jugu i istoku, budući da je pločnik na toj površini bio u dobrom stanju i nije se mijenjao, nismo mogli definirati tlocrtnu dispoziciju te građevine.


Međutim, od vremena otkrića, pa do danas, nije me napuštala misao da bi spomenuti istaci temeljnih zidova po sredini Trga mogli pripadati sakralnoj građevini, odnosno crkvi sv. Lovre. U daljnjem tekstu ovoga članka takvu mogućnost sam pokušao detaljnije elaborirati analizom i komparacijom arheoloških položaja i građe s brojnim primjerima na području Dalmacije, te elaboracijom onih pitanja koja se odnose na ustrojstvo i organizaciju Crkve i crkvenih institucija na nekom prostoru (naslovnik, kontinuitet kultnog mjesta, njegova posveta, itd.).

RANIJI ARHEOLOŠKI NALAZI NA NARODNOM TRGU

Godine 1937., prigodom kopanja kanala na Narodnom trgu za polaganje telefonskog kabela, na dubini od 1 m otkrivena su tri zidana groba s kosturima. Jedan grob bio je pokriven kamenom pločom, koja je pripadala pročelnoj strani rimskog sarkofaga. Prema pisanju onodobnog tiska, u grobovima nisu pronađeni nikakvi grobni prilozi po kojima bi se moglo prosuditi iz kojeg razdoblja potječu. Grobove su pregledali tadašnji direktor Arheološkog muzeja dr. Mihović Abramić i konzervator dr. Ljubo Karaman, zaključivši da grobovI moraju pripadati ranom srednjem vijeku, jer je od polovice XIII. stoljeća, na današnjem mjestu izgrađen Trg s ložom kao središte novoga grada, pa bi bilo nelogično da su se pokojnici pokapali na javnom trgu.
Trinaestak godina kasnije, 1950., prigodom radova na betoniranju atrija stare Gradske vijećnice (Etnografskog muzeja), otkrivena je jedna kosturnica. Djelatnici Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika su prilikom pretresanja stijenki grobnice pronašli dva kamena ulomka ukrašena pleternom ornamentikom, koja su korištena u sekundarnoj upotrebi kao stijenke grobnice, pretpostavivši da su pripadali crkvi sv. Lovre, koja se nekoć nalazila u blizini i po kojoj je trg nazvan Trgom sv. Lovre (danas pohranjeni u MHAS).


Jedno desetljeće kasnije (šezdesetih godina prošloga stoljeća), prilikom preuređenja hotela i kavane Central, pronađen je kod ulaznih vrata još jedan grob sa dva skeleta.



 CRKVA SV. LOVRE

U povijesnim vrelima iz sredine XIII. stoljeća prvi put se spominje crkva sv. Lovre i platea Sancti Laurentii, koja se je, prema mišljenju Grge Novaka, nalazila otprilike iza zgrade stare Gradske vijećnice (Etnografskog muzeja). I u idućim stoljećima, XIV. i XV., vrlo se često u povijesnim vrelima spominje crkva i trg koji je po njoj dobio ime, na kojem se sudilo, gdje su se sklapali različiti ugovori, održavale javne gradske i državne svečanosti, proglašavale osude i naređenja. U drugoj polovici XIII. stoljeća Splitska komuna predaje patronat nad crkvom splitskom kaptolu. Tijekom stoljeća taj je trg mijenjao ime, pa se u XIX. stoljeću nazivao Gospodskim trgom (Piazza dei signori), a od 1912. godine zove se Narodnim trgom.

Proučavanje i obrada arheološke građe zamijećene rekognosciranjem terena ili pak prikupljene djelomičnim, revizijskim ili sustavnim istraživanjem brojnih arheoloških lokaliteta posljednjih nekoliko desetljeća na području Dalmacije, u njezinom priobalju i na otocima, kako u urbanim, tako i u ruralnim sredinama, često ukazuju, a u brojnim slučajevima i potvrđuju kontinuitet života na razmeđu antičke i ranosrednjovjekovne epohe, pri čemu je nemoguće mimoići ranokršćansko razdoblje kao prijelazno. 
Osim gospodarskih, političkih i juridičkih pitanja povezanih s kontinuitetom života na nekom prostoru, moramo, nedvojbeno, razmatrati i ona pitanja koja se odnose na ustrojstvo i organizaciju Crkve i crkvenih institucija. U tom smislu, jedno od važnih pitanja jest i pitanje kultnog mjesta, njegove posvete i štovanja određenog sveca na nekom prostoru.



Uglavnom, može se kazati, što potvrđuju i rezultati arheoloških istraživanja brojnih crkava i arheoloških lokaliteta, da rani naslovnik kojemu je posvećena neka crkva, ukazuje na njezino ranokršćansko podrijetlo. Jednom uspostavljena posveta neke crkve, odnosno kultnog mjesta, ne mijenja se lako ni za prekida kultnog kontinuiteta. No, ako neka crkva ima dvostruku posvetu, onda to, bez dvojbe, ukazuje na dva povijesna horizonta na tom zdanju, odnosno dvije povijesno-stilske i graditeljske epohe, od kojih se drugi naslovnik javlja u kasnijem povijesnom razdoblju (u Bijaćima kult sv. Ivana zamjenjuje se sv. Martom; sv. Lovre u Trogiru zamjenjuje se blaženim Ivanom Trogirskim, sv. Lovre u Stobreču Gospom od Karmena, itd.). Mogu se navesti i brojni primjeri osnaženi arheološkim istraživanjima, koji potvrđuju tezu o smještaju pre zdanjima (npr. Sv. Trojica, Stobreč – Gospa od Karmena, Sv. Eufemija, itd.).




Kult rimskog mučenika, đakona Laurencija – Lovre (III. st.), proširio se iz Rima po cijelom kršćanskom svijetu, pa se je već u ranokršćansko i ranosrednjovjekovno doba proširio i u našim krajevima (u Dalmaciji), gdje mu se posvećuju brojne crkve (Grušine – šibensko Donje polje, Trogir, Brač – Lovrečina, Split – Trstenik – Pazdigrad, Stobreč, itd.). Ispod današnjeg pločnika Narodnog trga (Pjace) tijekom minulih stoljeća nakupio se veoma raznolik arheološki materijal, od antike do XIX. stoljeća. Tijekom arheoloških istraživanja godine 1978. zamijećen je bogat kasnoantički horizont (sloj) s raznovrsnim arheološkim materijalom. Osim brojnih ulomaka keramičkih i staklenih posuda, pronađenih u iskopu i oko srednjovjekovnih grobova, pronađen je i veći broj komada rimskih tegula, koje su u sekundarnoj upotrebi služile kao obložnice grobova i dijelova antičkih sarkofaga u funkciji pokrovnih ploča srednjovjekovnih grobova.

 U grobu koji se nalazio zapadno od stare Gradske vijećnice, čija je južna strana presječena zidom gotičkog sklopa, pronađen je mramorni ulomak ranokršćanskoga kapitela s reljefnim ukrasom stiliziranog akantova lišća i mramorni ulomak s nizom od tri desno položene kuke. Južno, pak, od stare Gradske vijećnice (Etnografskog muzeja), nekako po sredini Trga, nasuprot Željeznim vratima Dioklecijanove palače, otkriveni su temeljni zidovi građevine (8,30 x 6 x 1 m), a s njezine sjeverozapadne strane srednjovjekovno groblje (24 groba), koje se je vjerojatno širilo i prema jugu, prema nalazu jednog groba kod ulaznih vrata današnjeg hotela Central, šezdesetih godina prošloga stoljeća. Pretpostavljamo da bi mjesto na kojem su otkriveni temeljni zidovi građevine, mogao biti položaj ranokršćanske, odnosno ranosrednjovjekovne crkve sv. Lovre.