Razdoblje od 1882–1914. i razne rekonstrukcije
 |
| Splitska riva 1910 |
Godine 1882. na općinskim izborima pobijedila je Hrvatska
narodna stranka. Za vrijeme gradonačelnika Gaje Bulata nastavlja se komunalna
izgradnja grada. Split se približava statusu suvremenih manjih pokrajinskih
gradova, uređenih po onodobnom sustavu komunalnih službi i građanske — civilne
strukture.
 |
| Splitska riva 1928. |
 |
| Splitska riva, Automobilistički miting ADAC-a 1929. |
Na jugozapadnom uglu nekadašnjeg lazareta, gdje su nekoć
bili zatvori, od 1890-1892. građena je zgrada Lučkog
poglavarstva, tada dvokatnica s mansardom i kupolom nad uglovnim
dijelom. Projektirao ju je nadmjernik Rupčić.
 |
| Splitska riva 1932. |
S njezine istočne strane 1904. dozidana je neoklasicistička trokatnica, a
na mjestu ranije porušenog skladišta soli 1905. sagrađena je trokatna
neorenesansna zgrada Režije duhana,
prema projektu izrađenom u Beču. Na atici, u sredini južnog pročelja imala je
javni električni sat. Preostali dio Lazareta, uz manje pregradnje, uklapao se tijekom vremena u razne gradske funkcije.
 |
| Splitska riva 1935. |
Početkom 20. st. zahvaljujući istraživanjima arhitekta G.
Niemanna i E. Hebrarda bitno su povećane spoznaje o izvornom izgledu Palače,
što je imalo utjecaja na daljnje formiranje svijesti o potrebi njezinog
istraživanja, odnosno iskopavanja Podruma.
 |
| Splitska riva 1941. |
Prema sačuvanim fotografijama iz šezdesetih godina 19. st.
poznato je da stara obala još nije bila popločana, osim ruba do mora i uz
zgrade. Godine 1875. srušen je Zdravstveni ured na staroj obali, a oko 1890.
čitavom njezinom dužinom zasađena su dva reda stabala duda (murvi). Već 1911. i
1912. predlaže se uklanjanje tih stabala i sađenje palmi, što će biti izvedeno
nešto kasnije.
Tek 1906. obnovljena je cijela kuća Ivana Savo (nekada
Dudan), tj. obje ranije kuće, sa zajedničkim pročeljem što je uključilo i
restauraciju trifore antičkog portika. Autor obnove i rekonstrukcije bio je
arhitekt Kamilo Tončić. On je obnovio ostatke kriptoportika, a zapadni dio
zgrade oblikovao tako da se istakne položaj antičke kule. Gradnja se otegla
punih tridesetak godina. Uz dva kata unutar zidina, još dva u secesijskom slogu
koji strše iznad pročelja Palače.
 |
| Splitska riva 1964. |
Godine 1905. dopuštena je rekonstrukcija gornjeg dijela
trošne kuće Pezzi uz Palaču. Uvjet je bio da njezina terasa ne smije prekriti
pročelje Palače više negoli što je bilo do tada. Uz to u zidu se nisu smjeli
probijati nikakvi otvori.
Nad dijelom pročelja Dioklecijanove palače nadograđene su
tada i stambene zgrade Juras i Dadić koje su svojom visinom nadvisile pročelje
Palače. Prilikom nadogradnje kuće Juras, provedeni su zahvati i pod građevinom
pa se tada povećao prostor koji se koristio u podrumima Dioklecijanove palače.
Povjerenstvo Dioklecijanove palače je zaključilo 1912. da
se sačuvaju stare kućice na obali pred južnim pročeljem. Međutim, do danas se
od svih starih kućica sačuvala samo ona na istočnom dijelu (kuća Pervan),
prikazana još na Cassasovom crtežu. Sve ostale kućice srušene su još u drugoj
polovici 19. st. ili tijekom izgradnje Kellerovih kućica 1923.
Po sredini Obale, kod maloga mula, a s jugoistočne strane
ostataka mletačkog kaštela sagrađena je 1896. dvokatnica Steve Perovića u
maurskom slogu. Projektirao ju je arhitekt A. Bezić, a zajedno sa susjednom
trokatnicom prekrila je istočnu kulu Kaštela gledajući s mora.
Godine 1912. na mjestu porušene kuće Seleban gradi se
četverokatnicaJadranske
banke u slogu
secesije po projektu arhitekta Brune Bauera. Ona je svojom višom masom sakrila
preostalu kulu mletačkog Kaštela.
Najkasnije 1913. prizemlje kuće Andrić doživjelo je velike
preinake, kako zbog dogradnje sjevernog aneksa tako i na južnom pročelju zgrade.
Te preinake vide se i na fotografijama iz prošlog stoljeća.
Kuću Nikole Sale Šilovića kasnije je kupio Josip Demarchi,
a kuća Lovre Gillardija zapadno od kuće Sale 1930. potpuno je pregrađena za
potrebePrve
pučke dalmatinske banke. Tada joj je dozidan četvrti kat. Danas,
svojom visinom ona nametljivo strši iznad ostalih zgrada.
Veći dio istočnog krila Prokurativa podignut je 1910-1911.
pa je tako Marmontova ulica bila obrubljena zgradama s obje strane. Iste godine
s Prokurativa je uklonjen dvored murvi. Završni spoj na srednji objekt izvršen
je 1928. Projektiranje arkade, koje su sa sjeverne strane morale povezivati oba
krila, nisu nikada izvedene.
Početkom 1902. pristupilo se zidanju zvonika crkve
Sv. Frane koji je završen iste godine. Novi zvonik imao je četvrtasti tlocrt s
lođom za zvona. Četiri godine kasnije odlučeno je da se na mjestu stare zgrade
samostana gradi nova. Rušenje samostana počelo je 1907. kada je položen
temeljni kamen i zakopana olovna cijev s raznim novcem. Radovi su bili završeni
1908.
Samostan je povišen za jedan kat, bifore uklonjene, a oba
pročelja sa simetričnim rasporedom otvora ožbukana. Otvori u prizemlju dobili
su polukružni završetak. Tada je na atici pročelja samostana, sa strane Obale
postavljen grb franjevačkog reda, ali je već sljedeće godine bio uklonjen.
Srušene su i dvije kapele (Sv. Lucije i Sv. Felicije — sakristija) koje su
stršile prema istočnom dijelu Obale. Porušena je i oktogonalna kapela
Bezgrešnog začeća na sjevernoj strani crkve.
Gradnja Banskih ureda — Banovine
Današnje stanje obale pred povijesnom jezgrom Splita
rezultat je brojnih zahvata, koji su izvođeni u razdoblju između dva svjetska
rata, kao posljedica ratnih razaranja i poslijeratnih intervencija.
Općina je 1928. odlučila srušiti trošne zgrade na mjestu
nekadašnjeg lazareta i izgraditi nove administrativne zgrade. Na tom mjestu
odabrana je lokacija za izgradnju Banskih ureda. Od starog lazareta u to doba u
zapadnom kompleksu ostala je samo sjeverna niska građevina stare carinarnice sa
središnjim dvorištem, a ostali dio, korišten kao vojarna, sačuvao je uglavnom
izvorni izgled. Kompleks prema istoku potpuno je nestao.
Godine 1930. raspisan je javni natječaj za Projekt novih Banskih ureda. Autoriteti
u brojnom žiriju bili su kipar Ivan Meštrović i arhitekt Edo Schon. Odazvala su
se čak 33 autora. Postavljen je i uvjet da Banska palača bude projektirana
»...u slobodnom monumentalnom stilu, ali njezin opći karakter i oblik imaju
sadržavati klasičan ritam, uzimajući u obzir kameni građevni materijal koji će
harmonizirati sa primorskim pejsažem«.
Među sudionicima natječaja niz je istaknutih autora
zagrebačke moderne: Josip Pičman, Milovan Kovačević, Ehrlich i Albini,
Kauzlarić i Denzler. Od splitskih autora Fabjan Kaliterna, Danilo Žagar te Niko
Armanda u suradnji s Nikolom Dobrovićem.
Prema mišljenju stručnog žirija nijedan rad nije
zadovoljio uvjetima natječaja, pa nisu dodijeljene ni prva ni druga nagrada.
Treću nagradu dobio je projekt arhitekta Papkova i Gavrilovića te projekt Dujma
Granića. Zbog oštrih reakcija na »nepravedne podjele nagrada« naknadno su
nagrade poništene, a svi nagrađeni i otkupljeni radovi obeštećeni. Pošto je
zaključen natječaj, bez rezultata, projektantskog posla prihvatili su se
članovi žirija tako da je 1931. Meštrović u suradnji s arhitektom Dragom
Iblerom izradio svoj prijedlog.
slijedi nastavak