Šetnjon
tražeć i nalazeć, a neobvezno, a nikog zeznija, od pijanstva lipoton Grada još se ne otriznija iđen dalje Gradon svojin. Ruku pod ruku. Nismo pederi pa za ruku. A i da jesmo. O funtano, o česmo, o pjesmo. Di smo ono stali ... treći dil o Rivi, pa za na kraj da rečen: kiša pada, kiša liva, Riva pliva, duša jidna neće priji, enti kišo samo liji!!!
Gradnja Prokurativa, kuće Dešković i bajamontuše
Kako poslije rušenja Komunalnog kazališta na Gospodskom
trgu, osim provizornih (npr. Veseljkovićevo u Lazaretu) grad nije imao stalno
kazalište, na mjestu zapuštenog Marmontovog perivoja, još 1850. namjeravalo se
podići kazalište.
Zbog neriješenih pitanja oko zemljišta do toga tada nije došlo. Stoga Antonio
Bajamonti 1859. predlaže izgradnju novog kazališta nešto sjevernije, otkupljuje
teren i na njemu započinje gradnju. Projektant je bio venecijanski arhitekt
Giovanni Battista Meduna. Investitor gradnje, koja je trajala samo 150 dana,
bio je Antonio Bajamonti, po kojem je kazalište i dobilo ime. Gledalište je
navodno moglo primiti 1500 gledatelja i imalo je četiri reda loža. Kazalište je
svečano otvoreno 26. prosinca 1859. svečanom premijerom. Njegovi najbitniji
dijelovi, gledalište i pozornica izgorjeli su u požaru 1881, a sačuvano je
dobrim dijelom samo južno pročelje. Planovi o izgradnji novoga na istom mjestu
nisu nikada ostvareni.
 |
| Teatar Bajamonti, Split, 1860 - Petar Zink, Kazalište je svečano otvoreno 27. prosinca 1859. izvedbom Trubadura. |
Na zgradu kazališta trebale su se prisloniti dvije duge
zgrade projektirane u neorenesansnom slogu. Tako bi se s tri strane oblikovao
zatvoreni trg s trijemovima uokolo, otvoren samo prema moru. Namjeravalo se
sagraditi trijem i pred kazališnom zgradom i tako spojiti bočne trijemove.
Ispod trijemova bi se nalazilo 28 trgovina, a razmišljalo se čak i o
natkrivanju cjelokupnog trga staklenim krovom i smještajem burze. U cijelom tom
kompleksu predviđeno je da budu ugostiteljski sadržaji: velika kavana, restoran
i hotel, dok bi na nižim katovima bili javni sadržaji, a na višim privatni
stanovi.
U razdoblju od 1863-1867. bilo je izgrađeno samo zapadno
krilo Prokurativa. Prvak autonomaške stranke i kasniji načelnik grada dr.
Antonio Bajamonti kupio je 1855. na dražbi zemljište Šperun, i na njemu tri
godine kasnije podigao četverokatnu palaču, kasnije poznatu i kao kuća Dešković. Sagrađena je u ravnini s
crkvom Sv. Frane, na mjestu gdje se nekoć nalazila prirodna jama s izvorom
sumporne vode.
sačuvane fotografije fontane Bajamonti
 |
| Crkva sv. Frane, kuća Dešković i fontana Bajamonti oko 1913. |
Kad je sorilo funtanu. Adaštaće! Neće njiman šta lipog a njiovog krasit Grad. Bidni judi. Neznadu šta činu! A učinu.
 |
| Kuća Dešković, danas |
 |
| Teatar Bajamonti, Split, 1860 - Petar Zink, Kazalište je svečano otvoreno 27. prosinca 1859. izvedbom Trubadura. Izgorjelo je u požaru 1881. |
U razdoblju od 1863-1867. bilo je izgrađeno samo zapadno
krilo Prokurativa. Prvak autonomaške stranke i kasniji načelnik grada dr.
Antonio Bajamonti kupio je 1855. na dražbi zemljište Šperun, i na njemu tri
godine kasnije podigao četverokatnu palaču, kasnije poznatu i kao kuća Dešković. Sagrađena je u ravnini s
crkvom Sv. Frane, na mjestu gdje se nekoć nalazila prirodna jama s izvorom
sumporne vode.
Kako zgrada ima naglašeno značenje u urbanističkom
oblikovanju obale, ona samo s obalnog pročelja ima razrađene arhitektonske
detalje, dok su sporedna pročelja zgrade potpuno neobrađena. Nad uglovima
njezinih krovnih vijenaca su dvije skulpture. Prizemlje s pet velikih polukružno
oblikovanih ulaza, predviđeno je za javne funkcije, a katovi za stanovanje. Tu
su se neko vrijeme nalazili Općinski uredi, a kasnije pošta i sud. U njezinom
potkrovlju u 19. st. bili su atelijeri najstarijih splitskih fotografa, a
između dva rata atelijeri nekolicine likovnih umjetnika.
U sjecištu osovina Prokurativa i Palače Bajamonti podignuta
jemonumentalna
fontana kao vidljiv
spomen na obnovu Dioklecijanovog vodovoda 1880. Glavni pokretač te zamisli bio
je tadašnji splitski načelnik Antonio Bajamonti. Na temelju njegovih ideja,
milanski kipar Luigi Ceccon izradio je umanjeni gipsani model. Prema njemu su
splitski inženjer Jakov Antonelli i slikar Josip Voltolini izradili model
fontane u naravnoj veličini od drveta i kartona. Postavili su ga na dno Rive na
predviđeno mjesto.
Poseban odbor građana organizirao je skupljanje priloga za
narudžbu i postavljanje fontane. U novinama su objavljivane liste s imenima i
prezimenima darovatelja i visina priloga. U tromjesečnom skupljanju priloga
sudjelovalo je 1322 darovatelja (među njima razne skupine, razne crkvene i
društvene zajednice). Pretpostavlja se da je bilo više od dvije tisuće
darovatelja (pojedinaca i grupa), a stvaran broj darovatelja bio je oko 12.000,
dakle, gotovo čitav grad Split. Priloge su dali ne samo Splićani, već i
darovatelji iz drugih gradova i država.
Iskopi za njezino postolje započeli su krajem veljače 1880.
Izrada je naručena u milanskoj klesarskoj radionici Dell’ Ara. U rujnu iste
godine fontana je podignuta cijelom visinom. Međutim zbog brojnih parničenja
Bajamontija i Općine, svečano je otvorena tek deset godina kasnije. Dana 15.
prosinca 1888. u fontanu je puštena voda i ona je napokon proradila. Bez obzira
na stranačke netrpeljivosti svečano otvaranje fontane obavio je Gajo Bulat, zahvalivši
Bajamontiju na njegovom velikom udjelu. Tom prigodom zakopan je cinčani tuljac
s umetnutim trećim primjerkom zakladnog spisa, od strane gradonačelnika i vođe
narodnjaka Gaje Bulata, kojem je dr. Bajamonti predao ključeve podzemnog
prostora fontane. Bajamonti je tada održao govor u kojem je objasnio simboličko
značenje fontane i pojedinih njezinih figura.
Gornja školjka u koju pada voda simbolizira Solinski bazen
u koji utječe rijeka Jadro, a donja školjka Jadransko more, po kojemu plivaju
dupini i morski konji sa sirenama, tritoni i nereide. Maske što pušu
simboliziraju četiri glavna vjetra na Jadranu. Na gornjem dijelu su četiri
malena genija koji predstavljaju Civilizaciju. Snagu volje, Trgovinu i Obrt
(Industriju). Tu je bio i grb splitske općine sa spomen natpisom. Na samom vrhu
je lik mladića, genij koji predstavlja ljubav prema domovini. (...)
 |
| stara razglednica Splita iz 1903. godine |
Razdoblje
od 1882–1914. i razne rekonstrukcije ću ipak ostaviti za sutrašnji post. Nema smisla da neadekvatnom fotografijom pratim tekst. Kako današnja kiša nije dala fotografirati iskoristio sam već pripremljene fotografije kojima pivam Gradu, kojima mazim mu tu jednostavnu lipost i kripost. Neraskošan, nesecesijski, nebarokni, nepodobni, buntovni, šempjavi, svakakinekaki ... lipi moj Grad. Čitamo se sutra. A ako Bogdazdravja i izaprikosutra. A da će Split brzon vako ka doli izgledat, oće. Sigur sam. Garant!
 |
| Split šta će brzon brzinon bit vaki. Garant! |
