... kad mi se nekako sve lipo posložilo

iša san vidit šta se izložilo - Marmontovon,
adakuću:

GORAN LEŠ - POGLED S NEBA

izložba fotografija

https://www.youtube.com/watch?v=AXufixn3Koo
https://www.youtube.com/watch?v=v15VcA9NCUs
https://www.youtube.com/watch?v=Ds-ICVKohCI

Galerija Foto kluba Split, ta prekrasna družba naših splićana zaljubljenih u fotografiju i sve ono što s njom ima veze, nastavlja gostovati na prostorima moga bloga. S mojim velikim zadovoljstvom. 

Još dijete, kao učenik OŠ "Veljko Neškovčin" na Brdima, zaljubih se u fotografiju. Ja sam prigodno recitirao a naše nastupe fotografirao je (fotograf i danas) Vojko Bašić. Poslije su te fotografije bile izložene na panou u školskom predvorju. Kako sam zavidio Vojku. Moja recitacija davno zaboravljena a Njegova fotografija još izvješena. 

Možda zato što su fotografije Vojka Bašića duže trajale od mojih (već sutra zaboravljenih) recitacija, možda zato što je (a to sam samome sebi - dite - definirao kao nepobitnu istinu) fotografija tek ukraden trenutak trenutku - možda zato što mi je tijekom cijelog mog života nedostajalo fotografija rano umrlog mi oca. Čak nije ni bitno zašto. Bitno je da i danas volim fotografiju. Uživam je. I uživam fotografirati.

Onda, slijedom tko zna kakvih okolnosti, jednog dana mi pismom i to još modrim (boja službene prijepiske), sjećam se kuverte kao da je bilo jučer, teškim, čudnim, oštrim, stiže pozivnica. Mislim da je to imalo veze s tim što sam bio član ondašnje Muzičke omladine.

Čudna kuverta prekrasnog sadržaja: na pleksiglasu i to podebljem pozivnica za otvorenje izložbe fotografija Ante Verzottia, s Njegovom profilnom fotografijom utisnutom u taj pleksiglas. Dite!!! Kako će dite reagirati. Ja: posebno počašćen, napuha sam se kao žaba pred potkivanje, samom sebi važan i samom sebi VIP osoba. Izložbe se kroz maglu (možda) i sjećam, Ante se sjećam, krasan čovjek (probati ćemo i Njega blogirati) ali moja zakačenost za fotografiju ako je bila 100postotna sada je, ovom izložbom (pozivnicom) postala 199postotna. I evo nas i danas.

Mladiću, zrakoplovcu i fotografu, Goranu Lešu, u galeriji Foto kluba Split, izvješena je prva samostalna izložba. Siguran sam prva od, daj nam Bože zdravlja, par tisuća. Svakako pogled iz ptičje perspektive nije toliko čest nama običnim smrtnicima i uvijek takva fotografija ostavi poseban dojam. Spajajući ugodno i korisno, uživajući ljubav i pažnju svoje dvije priležnice od kojih se prva zove let a druga fotografija, Goran Leš me oduševio.
Brzo sam uspostavio kontakt, dobio potrebite autorske dozvole i evo: guštajte lipi moji. Guštajte u lipote Lijepe naše, Splita ipak napose onako kako je Goran Leš vidi i kako hoće da je i mi vidimo.

slijedi dio izloženih fotografija koje mi je autor ustupio za objavljivanje:

POGLED S NEBA

Darko Rom, autor kataloškog osvrta napisao je slijedeće:

Duša rođena s krilima

Gorana sam upoznao kao jako mladog zaljubljenika u fotografiju i avione. Prirodni talent kojeg je trebalo samo polirati da bi zasjao punim sjajem. U kojem god foto pravcu bi krenuo, nakon nekog vremena, rezultati bi uistinu bili sjajni. Ali ta duša s krilima jednostavno ga je vukla u visine, u prostor bez barijera i prepreka.
Upravo tu i tad Njegovi snovi postaju stvarnost, ovjekovječeni fotografijama koje na trenutke svojom ljepotom oduzimaju dah. Stoga dragi promatrači da bi u potpunosti doživjeli i osjetili ovu izložbu pokušajte Goranove fotografije gledati ne samo okom jer gledate dosanjani san jedne duše rođene s krilima.

... eto dragi moji. Prvi post bez moje fotografije. I neka je. I bolje mu je. I lipši je.