nedjelja, 2. listopada 2016.

remisceniscencije i smetnje
tek jedne šetnje

Zvončac bala
pun pržine nigdi žala
još mu pogled jedan sa skala
pa ća iđen
napraviću cili đir
sve do Kapetanije
danas šta mi je
ko će tolko odat
napravija san s tilon dil
uvatiću mu Marjan crno-bil
pa će me odvest doma
razapeja jidro
i bacija sidro
a sunce tuče
znaš me mene
sve je isto ka i juče
mičen
a sunce tuče
srića iman obuče
neka tuče
kad doma dođen ono mene čuče
neču
neču
ostavit ti ovu kučicu u cvječu
i neču
fakat
priznat ti da iđen plakat
a iđen
jerbo boli me lakat
od ono naruku


Bwana iz Portugala
na Zapadnoj stala
se vezala
ima je
cima je
lila je
di bila je
da razbijen dosadu
upitaću posadu
njizi dvi
a da su se sitile pa sile
vake šesne cile
na naslovnice Voguea
pa i nebi jujalo
pa in ne bi more zujalo
šumilo
štrapalo i
solilo
pa i ne bi more volilo



ANA i BETI
ovo radu samo liti
sideć plesaju
stuardesaju






još je nisan proba
al oču tako mi droba
teraca i konoba
di to ima
domačeg ću lososa sa dima

pun mi je više liganja
i briganja
tunja vrša peškafonda
ja ću ka i onda
brezbrižan
van
tek san





a lipa trenutka
u lipoti spliskog kutka
dva mala oblutka
nigdi mene
samo moje sjene
tek
baš lipo

šta ču
šta je tu je
ispod pazuva mi se čuje
sve od sv. Frane do sv. Duje
drama
panorama
na Matejuški isto vonja
fonja
kosti vrište
tilo ište
sumporno kupalište
a i sv. Frane na suncu gušta
kamijone pripušta
sedan je i dvaeset
pinku fali
znaš me mene
znaš da san vaki glasan
u suton kasan
il uzoru
po svomen uzoru
grdelinu
tiću
tiši biću
čin zaspen
čin obgrlin te
čin rečen volin te
lipi grade moj znaš me mene zašto da utišan ton oću nadlasat sv. Frane zvon i kako da ti rečen kud odan i koga srečen