utorak, 16. veljače 2016.


                   S a nj a   B u b l e
            Izvorni znanstveni rad
            Ministarstvo kulture
            Konzervatorski odjel u Splitu


U trodijelnoj vertikalno raščlanjenoj kompoziciji osno simetričnog pročelja dominantno je široko i istaknuto središnje polje. Njegov je fond glatka ploha bez ukrasa, plitko izbačena u odnosu na plohe uskih bočnih polja, a završava visokom atikom ukrašenom kuglama i natpisom koja zaklanja pogled na krovište (potkrovlje). U fond su usječena po tri otvora na trećem i četvrtom katu. U osi središnjeg su polja široka glavna ulazna vrata, obostrano flankirana istaknutim pilastrima i bočnim, užim, vratima. Pilastri izlaze iz građevinske linije ulice, a međusobno su povezani plitkim svodom nad kojim je široka luneta prvoga kata, čime je naglašen položaj centralog ulaza. Monumentalnost središnjem dijelu pročelja, odnosno čitavoj kompoziciji, daju četiri stupa koja svojom visinom zauzimaju visinu drugoga i trećeg kata i nose visoki friz, a položena su u prvom planu središnjeg dijela tako da je između njih i zidnog platna fonda (pozadine središnjeg dijela) nastao uzak balkon. Stupovi naglašavaju vertikalnost kompozicije32. Projektom je predviđeno ukrašavanje pročelja čistim, strogo stiliziranim biljnim i geometrijskim motivima. Geometrijska stilizacija i plošnost ukrasa osobito je uočljiva u prijedlogu oblikovanja pilastara koji flankiraju glavna ulazna vrata, u kratkim horizontalno položenim ukrasnim vrpcama urezanima u žbuku doprozornika prozora drugoga i trećeg kata te u tretmanu plohe nad prozorima trećeg kata. Friz pod završnim vijencem zamišljen je kao niz u kojemu se izmjenjuju čisti geometrijski elementi, krugovi (kružnice) i okomito položeni uski pravokutnici. 

https://www.youtube.com/watch?v=kM6xDAsH2Uo


Na parapetima prozora drugog kata projektirani su eliptični medaljoni uokvireni glatkim vrpcama i ispunjeni kružnim trakom i florealnim ukrasom. Nizom stiliziranih listova naglašen je i parapet prozora drugog kata kao i ograda balkona središnjeg dijela pročelja. Sličan motiv stiliziranih listova javlja, se i na horizontalnom pojasu koji teče bočnim i središnjim dijelom pročelja na razini poda prvog kata. Nad glavnim ulaznim vratima bila je predviđena postava konzolno istaknute ženske glave. Posebno je zanimljivo i za splitske prilike inovativno rješenje ulaznih vrata – staklene opne s geometrijskom arabeskom od kovanog željeza. 



Povijesne fotografije izvornog izgleda kuće pokazuju da je tijekom građenja došlo do nekih izmjena projekta. Rektifikacijom fotografija izrađen je nacrt izvedenog pročelja, a usporedbom nacrta projektiranoga i izvedenog stanja može se zaključiti da je projekt u potpunosti realiziran u osnovnoj ideji i kompoziciji. Prilikom gradnje pojedini strogo stilizirani i geometrijski ukrasni elementi zamijenjeni su motivima ljudskog lika: na pilastre uz glavni ulaz postavljene su ženske skulpture, a ovalni su medaljoni pod prozorima trećeg kata ukrašeni ženskim glavicama. Umjesto jednostavnih čistih geometrijskih elemenata friz je izveden u plitkom reljefu vijenaca od lišća koji se izmjenjuju s aplikacijama oblikovanima poput naboranog presavinutog komada platna nad kojim su plitke konzole koje nose vijenac. Sve su plohe pročelja na koje su aplicirani ukrasi bile ožbukane zaglađenom žbukom, a u žbuci su izvedeni i plošni ukrasni motivi uz prozore i na frizu. Može se pretpostaviti da su skulpture i detalji modelirani u visokom reljefu (medaljoni sa ženskim glavama, dekorativne vrpce na parapetima prozora drugog kata i kugle podržane nosačima od kovanog željeza kojima završava atika) bili izvedeni od betona u tvornici Gilardi&Bettiza prema Tončićevu nacrtu, kao i motivi na zgradi Sumpornog kupališta. 




Tvornica Gilardi&Bettiza, uz tipske elemente koji su se naručivali po katalogu, radila je i po narudžbi. Kroz glavni ulaz u središtu pročelja ulazilo se u prostrani ulazni prostor (u kojem je možda bila i garderoba), povezan s pretprostorom stubišnoga trakta u istočnom dijelu prizemlja. Pretprostoru stubišta moglo se pristupiti i direktno kroz istočni, pomoćni, ulaz. Od ulaznog prostora u izvornom je obliku sačuvan samo pretprostor pomoćnoga istočnog ulaza, čiji su zidovi ukrašeni plitkim pilastrima, a na spoju zidova i stropa kontinuiranom pofilacijom. Sačuvano je i izvorno trokrako kameno stubiše s podestima obloženim mozaičnim keramičkim pločicama. Zidovi stubišta također su bili ukrašeni plitkim pilastrima koji su otučeni tijekom Drugoga svjetskog rata, no njihov se trag jasno razaznaje (pokazuju ga pukotine na spojevima različite vrste žbuke). 

Visoki lučni prozorski otvori vidljivi na povijesnoj fotografiji (vježbe vatrogasaca) dijelom su zatvoreni zazidima u obliku niša. Prilikom posljednjeg uređenja Gradskog kazališta lutaka skinuta su secesijska ulazna vrata, a originalne ostakljene drvene stijene s vratnicama između stubišnog prostora i katova su zamijenjene metalnim protupožarnim vratima. Iz pretprostora svečane dvorane na prvom katu osvijetljenog lunetom u dvoranu su vodila troja dvokrilna vrata. Izvorni izgled dvorane, njezine dimenzije i organizacija scenskog prostora te položaj i veličina ukrasnih motiva rekonstruirani su rektifikacijom povijesnih fotografija interijera.Prostor dvorane kakvu u ogoljenom obliku poznajemo danas sastojao se od dva dijela: svečane dvorane i pomoćnog prostora iza scene. Svečana je dvorana pravokutna tlocrta, dimenzija 9,50 x 18,60 m (u približnom omjeru 1 : 2). Na duljim stranicama osvjetljavala su je četiri visoka, lukom presvedena prozora. Prvi prozor na istočnom zidu gledaoje na stubište (otvoreni prozor na lijevoj strani s Katunarićeve fotografije). U dnu dvorane bila je mala pozornica u obliku plitke niše u omjeru stranica 1 : 2,5 sa sniženim stropom (dubina pozornice iznosila je samo 2,10, a širina 5,30 m). S pozornice se istočno i zapadno ulazilo u prostor za pripremu izvođača i smještaj inventara koji je s istočne, zapadne i južne strane uokvirivao pozornicu, a bio je osvijetljen s po jednim prozorom na istočnoj i zapadnoj strani, istim kao što su prozori svečane dvorane. Nad ulazom u dvoranu bio je uzak balkon na koji se ulazilo bočno sa stubišnog podesta na drugom katu. U ikonografskom programu dvorane primijenjeni su apstraktni, linearni i gotovo plošni detalji (pilastri, niz koji teče vutama), florealni motivi (vijenci i ispune polja na stropu, niz grančica s voćem na pozornici, košarice s voćem i listovima na ogradi balkona), ženske glave s cvijećem i listovima u kosi (nad prozorima) i maske (na stropu) – uobičajeni u secesijskom izrazu.Uzdužna zidna platna podijeljna su u četiri polja međusobno odvojena plitkim kaneliranim pilastrima koji svojim zaobljenim završetkom zadiru u strop te se čini da ga podržavaju. U svakom je polju prozor s pristupkom. Nad prozorom je raskošan ukras isprepletenog lišća i cvjetova koji na vrhu obrubljuje inicijale HD. Od izvornih dimenzija dvorane točno se mjeri njezina širina, i to od čela do čela pilastara, s obzirom na to da su prozori na istočnom zidu zazidani, te je ta mjera bila polazište za rektifikaciju fotografija.