KUĆA NAKIĆ

Prva pojava secesijskog stila u arhitekturi Splita vidljiva je na privatnoj kući trgovca pokućstvom Vicka Nakića, oca arhitekta Špire Nakića, iz 1900. godine. Rani period secesije u Splitu, koji pojedini autori često nazivaju i „punom fazom secesije“, trajao je otprilike do 1918. Već 1920-ih njezin utjecaj slabi. Međutim, određene stilske karakteristike secesijske arhitekture zadržale su se u splitskoj arhitekturi čak do 1930-ih.

 

Secesija u Split dolazi posredstvom domaćih arhitekata koji su se školovali u Beču. Najistaknutiji su bili Špiro Nakić, Kamilo Tončić i Petar Senjanović. Radili su isključivo u periodu između 1900. i 1918.Secesija u Splitu najzastupljenija je u stambenoj arhitekturi, dok su objekti javne namjene manje zastupljeni. Gradi se uglavnom izvan povijesne jezgre (vile na Bačvicama, staroj cesti prema Solinu, padinama Marjana itd.), ali je i unutar jezgre izgrađeno nekoliko novih objekata (stambeno-poslovna zgrada Nakić, Narodni trg 1; stambeno-poslovna zgrada Dujma Savo, Morpurgova poljana 2; stambeno-poslovna zgrada Josipa Duplančića, Marmontova ul. 4. Secesijski oblikovni elementi – novi tipovi konstrukcija, uporaba novih materijala (što se prvenstveno odnosi na slobodnije korištenje stakla i lijevanog željeza) i izmijenjena prostorna organizacija u cilju postizanja funkcionalnosti – rijetko su istovremeno zastupljeni na jednome objektu. Arhitektura uglavnom zadržava tradicionalnu organizaciju prostora i volumen zgrade, a na pročelja se dodaje secesijska dekoracija. Secesija u Splitu rijetko kad progovara čistim oblicima secesije.

Najraniji objekt u Splitu na kojem su uočljive secesijske stilske karakteristike već je ranije spomenuta kuća Vicka Nakića iz 1900. godine koja zauzima čitavu zapadnu stranu Narodnog trga. Tipološki je to stambeno-poslovna zgrada, koja u prizemlju ima prostor za trgovinu, a gornje tri etaže namijenjene su stanovanju. Dimenzije zgrade, ali i raskošna izvedba svjedoče o društvenom statusu investitora. Zgrada je i danas sačuvala visoku arhitektonsko-urbanističku i ambijentalnu vrijednost na prostoru trga.Već godinu dana kasnije započela je izgradnja zgrade Sumpornih toplica na mjestu sumpornih izvora koji su se u zdravstvene svrhe koristili od 18. stoljeća. Investitori su bili privatnici Catani i Nagy, a natječaj je dobio arhitekt Kamilo Tončić. Zgrada je dovršena 1903. u nešto skromnijem obliku negoli je to bilo predviđeno prvim projektom (izostavljen je rizalitni istak na pročelju kao i dio dekoracije). Pa ipak, to se ostvarenje redovito navodi kao „najreprezentativniji i najcjelovitiji primjer secesijske arhitekture u Splitu.“ Sumporne toplice ujedno su i prvi projekt u Splitu pri čijoj su izgradnji primjenjeni čisti oblici secesije. Dodatnu vrijednost objektu pridodaje činjenica da je „mala čekaonica“ Sumpornih toplica među rijetkim (gotovo u cijelosti) sačuvanim secesijskim interijerima u Splitu. Poprilično su dobro sačuvane štukature, cementne pločice, željezne ograde stubišta i, među ostalim, drvena klupa koja se ondje izvorno nalazila.