Petar Senjanović, arhitekt

Petar Senjanović projektirao je i vilu Galetović u Slavićevoj ulici 42.

Arhitektonski izraz pokazuje pomak prema funkcionalnosti i geometrijskoj varijanti secesije, što je ostvareno odbacivanjem suvišne dekoracije pročelja. 

Vila je arhitektonski izuzetno vrijedna i spada među najljepše secesijske vile u Splitu. 

Uvrštena je na Listu preventivno zaštićenih dobara Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Vila Galetović, Slavićeva ulica u Splitu - arhitekt Petar Senjanović

Kuća Nakić odnosno Pjaca 1906

Kuća Nakić odnosno Pjaca 1910 -  Gospodski trg

Kuća Nakić odnosno Pjaca 1910 -  sokolski slet

Valja spomenuti još nekoliko Senjanovićevih vila – vilu Smodlaka u Kliškoj ul. 13 iz 1906. godine, koja je jedan od rijetkih primjera primjene glazirane opeke u secesijskoj arhitekturi Splita i vilu Katunarić u Zrinsko-frankopanskoj ul. 10 iz 1913. godine. 

Petar Senjanović ujedno je i najspominjaniji arhitekt u kontekstu splitske secesijske arhitekture i autor najvećega broja secesijskih vila u Splitu i okolici. 

U Senjanovićevoj motivici, repertoaru dekorativnih i konstruktivnih elemenata, prepoznatljiv je utjecaj tradicionalne dalmatinske arhitekture.

Najkarakterističniji su neprofilirani kameni vijenci pod krovištem ili terasom poduprti kamenim konzolama. Također, njegovu arhitekturu karakterizira „oživljavanje volumena terasama, verandama, balkonima i trijemovima te razigranost krovnih ploha.“

don Frane Bulić

don Frane Bulić i sir Ewans

 

U tom razdoblju (koje je možda danas najrađe i najviše spominjano (da ne kažem gledano i fotografirano kao oku najugodnije) secesije izgrađena je i zgrada Arheološkog muzeja u Splitu prema projektima bečkih graditelja Ohmanna i Kirsteina iz 1912. Zgrada je dovršena 1914., ali je za javnost otvorena odnosno pučanstvu dostupna postala tek 1922. godine. Izgradnju je inicirao don Frane Bulić. Na zgradi su uočljive sličnosti s projektom Museum Carnuntiuma u Deutsch Altenburgu nedaleko od Beča, koji je također radio navedeni autorski par. U doba kada je izgrađen prigovaralo se nedovoljnoj stilskoj prilagođenosti ambijentu.

Pjaca (Narodni trg, još jedan trg kojega nitko u Splitu ne zove pravim imenom), prvi se put spominje u 13. stoljeću kao Širina sv. Lovre, i prvi je naseljeni dio Splita izvan Dioklecijanove palače, uz čiji se zapadni zid smjestio. 

Već stoljećima Pjaca je središnja pozornica gradskog života, tu je u gotičkoj zgradi stare gradske vijećnice, danas izložbenom prostoru, bila smještena vlast, u još uvijek prekrasnim i sačuvanim palačama uz rubove Pjace živjele su plemićke obitelji Cambj, Pavlović, Nakić, Ciprianis, Karepić... Tu je i jedna od najstarijih još uvijek otvorenih knjižara na svijetu, Morpurgo, koja i danas izgleda skoro onako kako je izgledala 1861., a u kavani Central u kojoj su se okupljali splitski intelektualci začetak je splitskog turizma, s nekadašnjim hotelom Troccoli. Na Pjaci je stoljećima i gradski sat, jedinstven po svoje 24 umjesto 12 znamenaka, a u okolnim kavanama, restoranima i kafićima Splićani su oduvijek nalazili mjesto za odmor, susrete, mjesto gdje su mogli svih vidjeti i biti viđeni, pretresti najvažnije događaje iz grada. Svaka zgrada na Pjaci ima svoju priču, svaka je svjedok povijesti i gradskog duha. Tako je bilo jučer, tako je i danas, kad je Pjaca ispunjena brojnim kafićima, restoranima i trgovinama, i kad je postala jedan od najvažnijih punktova za turiste koji žele uživati u onome u čemu uživaju i njihovi domaćini, Splićani. Njome odnosno objektima koji su ne samo lijepi oku nego i duhu zbog svog povijesnog značaja baviti ću se u narednim postovima.

... svakako, želim i dalje "ljubiti" Grad. Ne samo fotografijom i rječju. Ne samo YouTube uradcima kojima se predstavljam kao Njegov kroničar. I nebacanjem papirića kamoli papira ili žvake, npr. Ljubaznošću domaćina prema svakom gostu, ma kakav i odakle bio. Čuvanjem od vandala i grafita i razbijanja i bilo kakve vrste oštećivanja i, Bože nas sačuvaj, nesvjesnih i zlonamjernih i pijanih i nepažljivih i bolesnih koji mu hoće nauditi, bilo osobno bilo zvanjem nadležnih na reakciju. Zapisat, fotografirat, snimit ljubavlju svoj Grad. Uvijek i bilo kad.