danas HOTEL
SLAVIJA
youtube.com/watch?v=pRAk23M2hA0
Iako uporan moj istraživačkosurferski rad ne urodi plodom kakvog očekivah a očekivah najmanje sočnu cipanicu breskvu, onu kakvu najviše volim, tvrdu i podatnu, da je možeš puknuti nezrelu i samo joj košpicu s vlaknima baciti a sve ostalo ... i tako lutah, lutah, skitah, čitah, svašta nešta nova sebi otkrih, nezapamtih, nenaučih, to više nije potreba, sad sve znadeš, poluznadeš, sve na dlanovniku, dlanu imadeš, nešto i ukradeš, gitaru serenadnu potajice sviraš, kompiliraš, autorska prava diraš, kompiliraš, evo ... odlutah, nenamjerno, hotelu Slavija. Menadžerica svjedočeći ljubljenje joj hotela fotoandroidom mojim izbaci me na hotelsku teracu prizoru od kojeg ne zastaje dah al stane srce, drago ti, budali zaljubitoj, drago ti da su u prigodi tojitoj, da Ga vidiš kako Ga vidu samo oni što platu. Nadam se debelo. Lipi moj grad.
Postoje u Njemu, po meni, rijetka mjesta (čudno li je pisati književnim, a moraš ako želiš da ti je tekst prevediv - Googletranslateom radi inozemnih čitatelja - hvala svima koji čitajući moj tekst uživaju u Googletranslateovim nespretnostima ali ipak prijevodu) koja zaslužuju "naprsa" metit Grb Mu. Nekadašnje thermae ili terme Dioklecijanove, dugogodišnji hotel i danas hotel Slavija jedno je od takvih mjesta. Plijeneći svojom renesansno-baroknom ljepotom, umijećem majstorove ruke koji pokoravajući kamen iznjedri mašti svojoj na volju ili mašti naručitelja na volju, uzima ti dah, dadne ti misliti, upitati se zašto nisi te sreće i tog talenta napraviti, osmisliti, otjeloviti takvo što. Ipak, ja sam od onih koji ne zavide tuđem umijeću i koji u njemu znaju uživati. Uzeh kartu u ruke, aktuelna je unatoč vremenima koja su nam je zavještala i krenuh blogirati:
Otprilike tu negdje je sve i počelo ako govorimo o počecima postojanja danas hotela Slavija. Reumatični (kako ga razumijem dobro, e moj pobro!) Dioklecijan, imperator i ostalo, tražeći si odmorište po nagovoru izvidnika smjesti svoju palaču gdje je i danas a jedan ako ne i prvi mu razlog bile su prirodne sumporne kupke koje su ne samo smrdjele nego i liječile reumu. U privatnim mu odajama sazidani su zidovi koji i danas, manjim dijelom, čine zidove danas hotela Slavija.
 |
tek jedan od milion mogućih pogleda s terase hotela Slavija
ili drugi, veseliji
a isti taj pogled može biti i ovakav niti 130 m dalje
i ovakav, 77 metara dalje (dalje?)
|
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
|
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
  |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
|
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
 |
| http://www.hotelslavija.hr/hr/ |
Sići i ne sići. Izići i ne izići. Prići. Ne zaobići. Pismom pivat. I ne se čudit. Ne zivat. Ustima pokaživat. Snivat. Posteja meka. Kušin s rožaton nanjem nek čeka. Perje. TV i sve moguće serje. Tuši topli, mlazni, snazni. Tuši masirajući, pulsirajući, vrući, ladni, naredbu glasovnu mu slobodno dadni: Aj! Guštaj! reci tušu. Neće ti kapat. Neradi u fušu. Tiramoli šta robu šušu. Lipote noći šta gušu. Vitri mementa pušu. Pisat pismu u novoj formi. Hotelu? Objektu? Diki? Znački? Toplini. Ladu. Gradu. Aj! Dvaes metri Ti je do tamo. 7 sekundi sporog oda. Aj! Guštaj! Lipote pijan bidni Dioklecijan. Kolko oš. Moš.
