Jesil bila i vidila monumentalne detalje Peristila, pa stala, pa zaplakala, nemakla, samo i pogledon takla. Jesil bila, pa nisi mogla otić. Bila? Stojeć tamo posidila i ne sila. Otvoreni usta. Čuđenja ne radi. Od lipote arje ti falilo. 

Peristil je kao središnji trg Palače, smješten u dijelu u kojem je bilo izgrađeno nekoliko hramova, bio namijenjen caru Dioklecijanu, slavljenog kao živi sin Jupiterov. Car se pojavljivao pod arhitravnim lukom središnjeg dijela protirona, podanici su mu pristupali, klečeći mu ljubili skute njegova grimiznog plašta, ili pred njim padali ničice, ležeći cijelim tijelom na zemlji. Crvena boja granitnih stupova naglašava ceremonijalnu funkciju. Naime, od cara Dioklecijana purpur postaje bojom cara.

Gradnjom novoga gradskog trga s vijećnicom (Pjaca) u 13./14. st., Peristil postaje vjersko središte. Danas ga sa zapada zatvaraju palače splitskih plemićkih obitelji Grisogono, Cipci i Skočibušić, naslonjene na njegove autentične kolone i lukove. Svojim renesansnim i gotičkim stilom gradnje i same postaju spomenicima.

Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ljepoti i nesvakidašnjoj akustici, Peristil je postao idealna kazališna scena, kao stvorena za operne klasike ili djela antičke literature, ali i pozornica na kojoj se odvija bogati gradski život. Ispiti kavu na stepenicama uokolo Peristila jedinstveni je doživljaj, jedan od najbližih dodira suvremenog čovjeka s antičkim nasljeđem, ne samo rimskim, nego i egipatskim, jer nad Peristilom budno bdi 3500 godina stara i sjajno sačuvana sfinga, svjedok splitske povijesti. Zato je i papa Ivan Pavao II na tome mjestu zadivljen rekao "Bože moj, koliko li je nogu ovuda gazilo", zato i Splićani Peristil smatraju centrom Splita i cijelog svijeta.

Peristil je glavni trg Dioklecijanove palače, možemo ga nazvati i srcem palače. Nalazi se na križanju carda i decumanusa nekadašnje Dioklecijanove palače. S tri je strane uokviren s 24 granitna stupa. 

S bočnih strana je omeđen s dva reda stupova u korintskom stilu povezanih međusobno lukovima. Bočne strane pročelja su bile ukrašene dvjema sfigama od kojih se jedna i dan-danas nalazi na trgu gotovo savršeno očuvana.

Pročelje trga je podjeljeno u dva dijela: gornji vodi u Vestibul, a donji stepenicama u podrume palače. Bio je namijenjen kultu Dioklecijana, mjesto gdje se car obraćao stanovnicima drugog dijela palače.

Također, spajao je sjeverni dio palače za sluge, vojsku, te južni dio gdje je boravio car. S njegove su se zapadne strane nalazili krstionica (Jupiterov hram), te Venerin i Kibelin hram, te sa zapadne strane veliki carev mauzolej, današnja katedrala.

U graditeljskom smislu važan značaj Peristila navodi H. W. Janson u čuvenoj “Povijesti umjetnosti”: “Nekoliko usmljenih primjera ovakve arkade mogu se naći i ranije, ali tek sada, na pragu pobjede kršćanstva, sjedinjenje luka i stupa postalo je u punoj mjeri zakonito.” 

Na Peristilu su sagrađene četiri crkvice : Sv.Roka, Gospe od Pojasa i Sv.Barbare koja je srušena. Četvroj ne nalazimo ni tragove ni podatke. Ni jedna od tih crkvica danas nema prvobitnu namjenu. 

Nakon štu u 13/14 stoljeću nastaje novi gradski trg s novom vijećnicom, Peristil postaje vjersko središte. Danas se taj prostor samoga trga koristi kao prostor za događanja u palači te zbog svoje odlične akustike često služi kao prirodna pozornica i scena za mnoge glazbeno-scenske spektakle.

Kad govorimo o kršćanstvu u Hrvata, ima jedna vrlo ironična stvar, koju mnogi ne znaju. Radi se o našoj katedralnoj crkvi svetog Dujma (sv. Duje), a zanimljivost je ta da je to najstarija katedrala u svijetu. Međutim, da upotpunimo onaj dio o “ironiji”, nadodajmo kako je rimski car Dioklecijan bio jedan od gorljivijih progonitelja kršćana, a eto i dan danas u njegovu gradu hrabro stoji najstarija kršćanska građevina ove vrste.

Današnja splitska katedrala izgrađena je u četvrtom stoljeću kao mauzolej rimskog cara Dioklecijana. Nakon što su kršćani dobili slobodu ispovjedanja vjere Milanskim ediktom 313. godine, netom prije smrti cara Dioklecijana, sagradili su bazilike nad grobovima mučenika.

Kad su u sedmom stoljeću Avari i Slaveni srušili Salonu, dio stanovnika je pobjegao na otoke, odakle se, nakon određenog vremena, dio njih vratio na kopno i nastanio u napuštenoj carskoj palači. Carski mauzolej pretvorili su u kršćansku crkvu, uklonili poganske idole i sarkofag u kome je car počivao.

Među europskim katedralama naša ima za sjedište najstariju građevinu - mauzolej rimskog cara Dioklecijana. U njoj, na koncu drugog milenija, povijest izmiruje pogansku antičku, kršćansku srednjovjekovnu i modernu baštinu. 

Mauzolej cara-progonitelja kršćana postaje sredinom 7. stoljeća katedralom u kojoj su na počasnim mjestima postavljeni oltari s relikvijama Svetog Dujma i Svetog Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu.

Vanjski oktogon mauzoleja bio je opkoljen trijemom (peripterom) na 24 stupa. U unutrašnjosti ima kružni oblik sa četiri polukružne i četiri pravokutne niše. U sredini je stajao Dioklecijanov sarkofag, kasnije uništen. Iznad niša se diže osam korintskih stupova od crvenog granita, a nad njima još osam manjih. Na vijencu koji teče uokolo reljefno su prikazani Eroti u lovu, maske i ljudske glave. Osobito su zanimljiva dva medaljona s vrpcama, na kojima arheolozi i splitska tradicija prepoznaju portrete cara Dioklecijana i žene mu Priske. Osobito je zanimljiva konstrukcija kupole zidane lepezastim slaganjem opeka u donjem te kružnim slaganjem u gornjoj trecini. Kupola je sjajila svjetlucavim mozaikom kao i ona u Vestibulu.

Katedrala je, prije svega, danas liturgijsko mjesto čiji tisućljetni kontinuitet najbolje odražava svakonedjeljna misa i obnovljeni sjaj procesije o danu splitskog zaštitnika Svetog Dujma. Najznamenitiji dio katedrale su vratnice koje je 1214. u orahovini izrezbario Splićanin Andrija Buvina, na čija dva krila se na 14 kaseta prikazuju prizori iz Evanđelja, od Gabrijelova navještenja do Kristova uskrsnuća.

Lijevo od ulaza nalazi se šesterostrana propovjedaonica iz 13. stoljeća, građena od skupocjenog zelenog porfira, nekoć pozlaćenog u cijelosti. Desni je bočni oltar bio posvećen salonitanskom biskupu i mučeniku Svetom Dujmu. Oltarski ciborij podigao je Bonino da Milano 1427. godine u kasnogotičkom stilu, a freskama četiriju evanđelista oltar je ukrasio splitski kasnogotički slikar Dujam Vušković 1429. godine. 

Lijevi je bočni oltar suzaštitnika Splita, solinskog mučenika tangara Anastasija Akvilejskoga, izradio 1448. najveći hrvatski graditelj i kipar svoga doba Juraj Dalmatinac. Osobito je lijep središnji reljef na sarkofagu s prikazom Bičevanja Kristova, gdje Dalmatinac prikazuje Krista pokrenuta mukom i bolju. Glavni je oltar podignut izmedu 1685. i 1689. godine. U sjevernoj niši nalazi se oltar koji je izradio mletački kipar Morlaiter 1767. godine, u kojem od 1770. leže moći Sv. Duje iz Boninova oltara. Najznačajnije djelo u baroknom koru katedrale su drveni nasloni klupa koje su izvorno stajale pred glavnim oltarom, izrezbareni u prvoj polovici 13. stoljeća.

(Zvonik katedrale (57 m) je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina započeta u 13. stoljeću. Zvonik je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće temeljito obnovljen i ponešto izmijenjen. Danas se stepenicama moguće popeti na vrh zvonika, s kojega se pruža spektakularni pogled na cijeli Split.