Joku Kneževića tražeć nebacilat okon ništa odlučih. Kako odlučih tako neučinih. Neda mu Grad. Uvlači se. Prstiman nožnim vrjom. Biće i nekon svrjom. Svrhon. Isprika. Daktilo grješka. Smilea ol smješka. Stvarno mi bila napeta u srednjon upravnoj ona Snješka. Dobra. Prva mi s cvikami. U rebami. Kruškolike ... isprika jabukolike Jon bile. Lale-mile ja šNjomen. Pisme. Samo san Jon 33 napisa u dvi godine. 33 dnevno. A onda, znaš mene, dosada, ruku na usta pa zjevno. Pa na drugu prugu. Tugu.
... a i svitlo ovo dnevno, sunčano, je da je bolje od onog noćnog, nejonskog, al se isto ponaša popuno neprofesijonalno, amaterski, ka da služi samo kostima za grijati ji a spram neprofesijonalne opreme mi koja vidi što oko ne vidi, pa i na mjesečini pizdarije čini, kvari ... a tek kad na mi red dođu memojari. Stari! Kad počnu se pisat memojari šta će mi svitlo onda. Nit ga bilo al biće ga.
Pretežito se parkiran na tri mista u Gradu. Pa kojo je prvo slobodno tu uletin. Iman dozvolu. Za ovo i ono, Za parkiranje neman al kad iman za ono svi mislu da iman i za ovo. Koristin oto. Zajeb mi životni moto. Nu linije. Nu mu gujice. Ulipšavamo oba ulice. Kad god se pojavimo. Nikome se nejavimo. Ne trubimo. Ne zunzimo. Noson u nebo ponosni na se. Zna se! U meni 111 kila na 2.11. U njemen 357 konja. I još na friškinu (od frišak je, nov je) vonja. A i jesan ga gonja!
 |
| Joko Knežević - KBC Križine (dio spomenika) |
Joko Knežević (pravo ime Ivan), hrvatski je slikar i kipar. Rodio se u Lokvi-Rogoznici kraj Omiša 23.08.1907. a umro u Splitu 17.01. 1988. godine.
 |
| Joko Knežević - KBC Križine |
Završio je Akademiju likovnih
umjetnosti u Zagrebu 1939. (M. Tartaglia, J. Kljaković).
 |
| Joko Knežević - KBC Križine |
Novinar „Slobodne
Dalmacije“ Vinko Vuković, 26.08.2012. je napisao vrlo zanimljiv članak čiji dio vam prenosim (link:
http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/177383/jokino-blago-ispod-ivan-kuka):
 |
| Joko Knežević - KBC Križine |
Joko je bio živopisan lik, a njegov život pun je
anegdota. Ja sam, eto, imao tu sreću mnogima od njih svjedočiti. I ne samo to,
nego sam imao i sreću da pod Jokinom divljom kruškom sjedim u društvu s Jurom
Kaštelanom i Ivanom Raosom čije djelo upravo pripremam - govori Oto Levaj, dok
i mi sjedimo za stolom pod kruškom u dvoru Jokina Gandalja. A Gandalj je
- zavjetrina. Odnosno riječ koja najbolje opisuje Kneževićev život. Danas u
njemu stoluje šjor Oto, kako ga Rogozničani i Omišani zovu. Preselio se iz
Zagreba i mirovinu troši ispod Ivan-kuka, stijene koja prema lokalnoj legendi
skriva veliko blago. Iako, ako ćemo pošteno, većeg od Jokina teško je naći. -
Joko je Gandalj izabrao kao svojevrsni egzil.
 |
| Joko Knežević - KBC Križine |
Okrenuo je,
kako je običavao reći, guzicu moru i povukao se tamo gdje ni jedne kuće nije
bilo.
A pogledajte sada - smije se Oto, priznajući da je i sam, kako bi Kneževićeva djela imala dostojanstven život, prisiljen iznajmljivati apartmane turistima. Prva “Jokina brguja” održana je u kolovozu 2007. godine, na stotu godišnjicu umjetnikova rođenja, a šestoj će večeras na pozornici Gandalja svjedočiti više od 600 gledatelja. Otokar Levaj je, naime, u suradnji s omiškim glumcima iz amaterskog kazališta “Mali princ”, pripremio uprizorenje malo poznatoga djela Ivana Raosa “Kako je New York dočekao Krista”.
A pogledajte sada - smije se Oto, priznajući da je i sam, kako bi Kneževićeva djela imala dostojanstven život, prisiljen iznajmljivati apartmane turistima. Prva “Jokina brguja” održana je u kolovozu 2007. godine, na stotu godišnjicu umjetnikova rođenja, a šestoj će večeras na pozornici Gandalja svjedočiti više od 600 gledatelja. Otokar Levaj je, naime, u suradnji s omiškim glumcima iz amaterskog kazališta “Mali princ”, pripremio uprizorenje malo poznatoga djela Ivana Raosa “Kako je New York dočekao Krista”.
 |
| Joko Knežević - KBC Križine (dio spomenika) |
“Jokina
brguja” ujedno je i jedini veći spomen na danas zanemarenog, od mnogih i
zaboravljenog, da ne kažemo zabranjenog, umjetnika. Svako vrijeme nosi svoje, a ja se, koliko god mogu, trudim da Jokina ostavština
bude valjano zbrinuta - ističe Levaj, vodeći nas kroz Gandalj i pokazujući
prostorije pune Jokinih radova.
 |
| Joko Knežević - KBC Križine (dio spomenika) |
Dva mozaika posebno privlače pažnju. “Dolazak
Hrvata” i “Povijest Hrvata”. Svaki na svojem zidu u umjetnikovu ateljeu. - Joko
je bio u partizanima iako nikad o tom dijelu svojega života nije posebno
govorio. Otišao je Jure (Kaštelan, op.a.), pa sam otišao i ja, običavao je reći
- veli Levaj.
Mozaike s hrvatskom nacionalnom tematikom radio je, pak, za svoju dušu. I nije ih, ako ste možda na to pomislili, skrivao.
Mozaike s hrvatskom nacionalnom tematikom radio je, pak, za svoju dušu. I nije ih, ako ste možda na to pomislili, skrivao.
Dapače, znali su za njih i neki
visokopozicionirani članovi Partije koji su u Gandalj, pod krušku, navraćali.
 |
| Joko Knežević - KBC Križine (dio spomenika) |
Joko nije bio ideološki opterećen, no njegova
djela mnogi su gledali isključivo kroz ideološku prizmu. U splitskoj bolnici su
mu tako dva mozaika dugo vremena bila prekrivena jutom. Na juti bi se, pak,
dvaput godišnje ispisalo “sretan Božić” i “sretan Uskrs”, a da je malo tko znao
da se iza jute krije omladinska radna akcija - smije se Levaj. U Omišu se
povremeno organiziraju izložbe Joki u čast. No, stalnoga postava nema. A riječ
je, slobodno pitajte Čedu Lovića, o najvećem umjetniku omiškoga kraja.
Osobno, jedan je od mojih dražih umjetnika odnosno Njegova kako slikarska tako i kiparska djela uvijek su plijenila mi posebnu pozornost, uvijek, baš skoro uvijek, nekako vidjeh ga dok radi na tom istom sad izloženom djelu pokojnog umjetnika. Još jedan lip link: http://globus.jutarnji.hr/kultura/leonardo-iz-omiskog-kamenjara-
Joko Knežević
Joko Knežević
 |
| Joko Knežević |