četvrtak, 5. svibnja 2016.

Palača Milesi

Monumentalna barokna trokatnica nalazi se na trgu u starom dijelu grada, izvan zidina Palače. Južno reprezentativno pročelje podsjeća na palače mletačkog arhitekta Domenica Rossija: u prizemlju ima tzv. otvore na koljeno, dok se na katovima s pravilnim rasporedom otvora ističe veliki središnji balkon na prvom katu te manji balkoni na prvom i drugom katu s ukrašenim kamenim baroknim ogradama. Istaknuti je primjer reprezentativne stambene arhitekture u Splitu 17. i 18. stoljeća, a jedna je od ljepših i monumentalnijih baroknih palača u Dalmaciji. Danas je u njoj smještena HAZU.

Diplomski rad Stambena arhitektura baroknog razdoblja u Splitu

MENTOR: STUDENT: dr.sc. Dubravka Botica Mima Samodol
Palača je sagrađena na samom početku XVIII. stoljeća, ali nedostaju podatci o njenoj gradnji, o majstoru i o radu. Milesi su prvih godina XVIII. stoljeća primljeni u splitsko plemstvo pošto su se istaknuli u osvajanju Herceg Novog 1687. godine. Inače se obitelj bavila trgovinom te su imali brojne posjede u raznim predjelima Splita, Kaštelima i Trogiru. Palača je smještena izvan Dikolecijanove palače, na adresi Radićev trg 7, u dijelu stare jezgre koji se počeo formirati još u ranom srednjem vijeku. 

Nalazi se između tri trga i na raskrižju četiri ulice. Svojim smještajem čini iznimku u odnosu na smještaj ostalih palača tog vremena u povijesnoj jezgri grada Splita. Dominira prostorom, a ne kao ostale palače da se nalazi u uskim uličicama odakle je njezino bogatstvo teško sagledati. Najvećim dijelom stoji slobodna u prostoru, samo joj sjeveroistočni dio ulazi u srednjovjekovni sklop zgrada. Južno pročelje koje je najreprezentativnije gleda na Voćni trg ili Trg braće Radić nekada poznat pod nazivom Piazza del Pesce, a zapadna fasada je okrenuta na manji trg prije znan kao Piazza della Legna. Istočna fasada je okrenuta prema nekadašnjoj tržnici povrća Piazza dell' Erba i nije je moguće u cijelosti sagledati već samo djelomično. 

Sjeverna fasada je slobodna i gleda na dvorište. Palača Milesi je odigrala važnu ulogu u XIX. stoljeću kao okupljalište splitske gospode. U njoj se od 1817. godine nalazio casino u kojem su se priređivali plesovi, svečane akademije, igralo biljar, kartalo, čitali časopisi i novine. Opis casina je ostavio škotski putopisac A. A. Paton. Nalazio se na prvom katu gdje je bila velika plesna dvorana s lusterima i ukrasima, odjelcima za čitanje i salonom za kavu, a sve je bilo prekrasno uređeno. Casino je imao sobu za biljar koja je služila kao zelena soba, vjerovatno i za igranje karata, a u njoj se tada vježbalo izvođenje glazbe. U casinu se plesalo, igralo domino i tombola te izvodila razna djela brojnih skladatelja. Nije poznato do koje godine je casino bio otvoren, ali je nakon zatvaranja ponovno bio otvoren 1853. godine. Palača je nastala spajanjem starijih čestica te je njezin tlocrt nepravilna pravokutnika. 

Južno pročelje je postavljeno skoro dijagonalno u odnosu na Trg braće Radić, a glavni ulaz nije na reprezentativnom južnom, već na zapadnom pročelju. Postavljanjem glavnog portala u prizemlje zapadnog pročelja, južno je izgubilo važan naglasak središnje osi koja bi pridonosila baroknoj centralnosti i monumentalnosti. Razlog tomu su trgovine koje su smještene u prizemlju iz čega se može zaključiti da se majstor prilagodio uvjetima malog grada. Zbijenost i nedostatak prostora prisilili su graditelja na spoj reprezentativnosti i utilitarnosti.

Glavni portal vodi u atrij koji je nekoć bio nenatkriveno dvorište pravokutna oblika. Sa sjevera i zapada dvorište je zatvarao zid visine glavnog portala, a s juga i istoka zidovi palače. Ovakva koncepcija palače s dvorištem kojeg zatvara zid s jedne ili dvije strane je bliska palačama koje je gradio Juraj Dalmatinac, a to su palača D'Agubio, velika Papalićeva, mala Papalićeva palača i palača Pavlović. 

Nadogradnjom u XIX. stoljeću dvorište je zatvoreno i pretvoreno u atrij. Ovako koncipirano dvorište govori o dugom trajanju oblika koje provincijalizirani majstor upotrebljava kao rješenja koja nastaju još u XIV. i XV. stoljeću. Kao što je spomenuto, južna pročelna polovina je iskorištena za smještaj trgovina. Tu se nalazilo pet trgovina do kojih se dolazilo prolaskom kroz vrata na koljeno na južnom pročelju, a na istočnoj fasadi se kroz ista takva vrata ulazilo u šestu trgovinu . Iza ovih manjih prostorija se nalazila jedna velika izdužena prostorija pravokutna oblika koja je zauzimala gotovo cijelu sjevernu polovicu prizemlja palače, a vjerovatno je služila kao skladište u koje se ulazilo sa zapada, odnosno kroz dvorište. Danas se tu nalaze prostori knjižare i poslovnice PBZ banke. Pregradnjama u XIX. i XX. stoljeću je sve izmijenjeno, a od izvorne koncepcije su sačuvani vanjski zidovi i stubište u unutrašnjosti. Zbog nedostatka dokumenata, o izvornom rasporedu prostorija na katovima se ništa ne zna.

Južno pročelje je glavno, reprezentativno pročelje i jako je dobro očuvano. Građeno je od većih, glatko obrađenih i pravilno uslojenih klesanika. Horizontalno je plitkim vijencima podijeljeno na prizemlje i tri etaže, a vertikalno na pet osi. Prisutna je renesansna simetričnost, sklad i ritam koji je ostvaren jednakim razmakom među osima, ali i nekim drugim elementima o kojima će kasnije biti govora. Prizemlje je rastvoreno s pet vrata na koljeno koja su simetrično postavljena. Glavni ulaz je središnji ulaz i razlikuje se od bočnih jer ima dva koljena tako da njegov izgled nalikuje na gljivu. Bočni portali imaju jedno koljeno. 

Dva portala koji se nalaze s lijeve i desne strane glavnog portala su koljenima okrenuta prema glavnom portalu, a druga dva su koljenima okrenuta prema rubu pročelja. Sva vrata su polukružnog završetka, a luk je blago spljošten, te su uokvirena kamenim gredama. Prvi kat je rastvoren s pet otvora koji prate osi portala u prizemlju. Svi prozori su oblika uspravnog pravokutnika s polukružnim završetkom, a imaju ogradu od balustara tako da su svi otvori ujedno i izlaz na uske balkonate. Središnja tri prozora su objedinjena zajedničkom balkonatom s balustradnom ogradom. 

 Svi prozori su uokvireni kamenim doprozornicima i lukovima koji su plastički naglašeni na gotovo klasični način. Na lukovima se nalazi zaglavno kamenje ukrašeno glavama lavova i žena s dijademom. Iznad tri središnja balkona je zaglavni kamen s likom žene, a iznad rubnih su zaglavni kameni s likom lava. Svi likovi izgledaju kao maske tragedije s patetičnim i tužnim izrazom lica. Piano nobile je naglašen uskom balkonatom koja povezuje tri središnja prozora. Balkonatu nosi sedam trbušastih konzola koje su sa čeone strane ukrašene mesnatim akantusovim lišćem s povijanjem prema naprijed, a s bočne strane je u plitkom reljefu izvedena vegetabilna dekoracija s cvjetićima                    

Podest je stepenaste profilacije, a ograda se sastoji od dva ugaona stupića i pet središnjih stupića koji ogradu dijele na šest dijelova. Između stupića se nalazi po pet balustara asimetrična oblika. Stupići su sa svake strane ukrašeni jednim izduženim romboidnim oblikom. Ograda bočnih balkona je identična, a počiva na dvije male konzole vegetabilne dekoracije. Svi otvori se protežu od donjeg vijenca koji dijeli prizemlje i prvi kat do gornjeg vijenca koji dijeli prvi i drugi kat. Konzole se oslanjaju na dotični donji vijenac, a vijenac iznad njih je istaknut poput njihove nadstrešnice. 

Iznad centralnog i rubnih prozora uzdižu se prozori istih oblika čije balustradne ograde nose konzolice oslonjene na vijenac pa je postignuta cjelina, neprekinuta vertikalna povezanost. Iznad bočnih prozora su trokutasti zabati koji zadiru u idući kat svojom postavom iznad vijenca koji dijeli prvi i drugi kat. Ponavljanjem oblika prozora i postavljanjem zabata iznad vijenca odnosno prodorom elemenata prvog kata u drugi izražena je težnja k vertikalnom povezivanju i negaciji horizontalne podjele. Drugi kat je rastvoren s pet otvora gdje postoje dva različita tipa . 

Centralni i rubni otvori prate oblik onih rubnih s prvog kata s razlikom što je njihova balustradna ograda od malo drugačijih izduljenih, asimetričnih balustara, a zaglavno kamenje je ukrašeno glavama muškaraca iznad rubnih prozora i glavom žene iznad centralnog prozora. Dva prozora koja se nalaze odmah do centralnog prozora, jedan s lijeve i drugi s desne strane, su oblika uspravnog pravokutnika uokvirena kamenim gredama istaknute profilacije bez ukrasa i balustradne ograde, a prozorske klupčice su stepenaste profilacije te ih nose male konzole. 

Zabati prozora drugog kata prate zadani ritam izmjene oblika otvora. Iznad prozora s polukružnim završetkom nalaze se trokutasti zabati koji prodiru u treći kat, a iznad prozora pravokutnog oblika nalaze se zabati sa segmentnim lukom koji je prekinut na dva mjesta. Može se primjetiti maniristička igra prodiranja elemenata u gornje katove i prekidanja zabata koji uostalom na tim mjestima nisu ni potrebni.

Treći kat je artikuliran s pet otvora koji prate osi pročelja. Svi prozori su jednaki. Kvadratnog su oblika i manji su od ostalih prozora na pročelju jer je i treći kat najniži i zahtjeva manje otvore. Uokvireni su kamenim gredama s istaknutom profilacijom, a prozorske klupčice stepenaste profilacije nose dvije malene konzole bez ukrasa. 

Prozori završavaju ponovno jednim manirističkim momentom; predimenzioniranim segmentnim zabatom koji je plastički izrazito naglašen te izlazi iz okvira prozora. Čitavo pročelje završava uskim i plitko istaknutim vijencem kojeg nose konzolice. Pročelje krune tri luminara. Središnji se nalazi u centralnoj osi, a bočni su postavljeni iznad zidnih ploha između bočnih i rubnih osi pročelja. Luminari su naglašene visine čime se ponovno osjeća namjera isticanja vertikalnosti pročelja. Istočna fasada je kao i zapadna jednostavnije obrađena od južnog pročelja. Može se sagledati samo njezin južni dio jer je ostatak zakriven novoizgrađenim objektom. Horizontalno je podijeljena na prizemlje i tri kata, a vertikalno na dvije osi koje su ostale vidljive.

Prizemlje je rastvoreno s dva otvora. Južna vrata su oblika uspravnog pravokutnika uokvirena kamenim gredama s nadstrešnikom stepenaste profilacije, a druga vrata, sjeverna, su vrata na koljeno koju su koljenom okrenuta prema južnim vratima. Sva tri kata su, kao i kod južnog pročelja, rastvorena prozorima koji se smanjuju prema gornjim etažama. Na prvom katu su najveći, a na zadnjem, koji je ujedno i najniži kat, su najmanji prozori. Prvi kat je rastvoren balkonatom u južnoj osi i prozorom u sjevernoj. Francuski prozor koji vodi na balkon je oblika uspravnog pravokutnika s nadstrešnikom stepenaste profilacije.

Balkonata je uska te počiva na dvije konzole bez dekoracije. Balustradna ograda se sastoji od dva ugaona stupića ukrašena rozetama i asimetričnih balustara u obliku vaze na malenom plitkom postolju. To je treći tip balustara čime je graditelj očito htio diskretno pojačati slikovitost i obogatiti palaču. Prozor u sjevernoj osi je jednostavne obrade uokviren kamenim gredama s nadstrešnicom stepenaste profilacije, ali bez prozorske klupćice. 

Drugi kat je rastvoren s dva prozora postavljena unutar osi pročelja koji prate oblik pravokutnog prozora s prvog kata, ali su nešto uži i niži. Treći kat je artikuliran s dva jednaka kvadratna prozora uokvirena kamenim gredama i s nadstrešnicima stepenaste profilacije. Čitavo pročelje završava vijencem koji nije snažno istaknut u prostor, a nose ga konzolice. 

Potkrovlje je istaknuto jednim luminarom koji se nalazi iznad sjeverne osi pročelja. Skulpturalnog ukrasa na pročelju nema, a jedina dekoracija je balustradna ograda. Zapadna fasada se može sagledati u potpunosti iako su izvršene neke preinake u XIX. stoljeću. Izvornom izgledu pripadaju glavni portal koji se nalazi u prizemlju sjevernog dijela fasade i južni dio fasade koji se proteže od portala do južnog pročelja.

Pročelje je horizontalno podijeljeno na prizemlje i tri kata, a vertikalno na tri osi. U prizemlju se nalazi glavni portal koji ima baroknu trabeaciju, ali su njegovi dovratnici kasnogotični, s bastonatama i kapitelima s akantusom iz kojeg proviruju glavice djece koji nalikuju na anđele. Zanimljiv je friz ovog portala i jedinstven je u Splitu, a radi se o profilu odsječenog trokuta.  Južna os koja je izvorna je raščlanjena na jednak način kao i južna os istočne fasade. 



Na prvom katu se nalazi balkonata, na drugom pravokutni prozor, a na trećem kvadratni prozor. Otvori su preslika onih s istočne strane s time da je jedina razlika na stupićima balustradne ograde gdje se na zapadnoj fasadi rozete kao dekoracija pojavljuju s bočne strane, a na istočnoj fasadi s čeone strane stupića. Dio fasade koji se uzdiže iznad portala je dograđen kasnije. Sjeverna fasada je izvedena u XIX. i XX. stoljeću. U prizemlju se nalaze vrata na koljeno koja su recentna, a ono što je izvorno su dva luminara u potkrovlju koji opetuju forme pročelnih luminara.

Usprkos pregradnjama ostalo je sačuvano nekoliko dijelova unutrašnjosti. Sačuvan je portal koji je vodio iz dvorišta u veliko skladište u sjevernom dijelu palače. Izveden je u renesansno-manirističkom duhu, rustičnom gradnjom s vegetabilnom dekoracijom iznad zaglavnog kamena i motivom dijamantnih vršaka na stopama dovratnika. Sačuvan je jednostavni kameni okvir vrata koja su vodila u prostoriju lijevo, južno od stubišta te je sačuvano i nekoliko okvira otvora sa zaglavnim kamenjem ukrašenim glavama muškaraca.

Stubište je sačuvano gotovo u potpunosti s pripadajućom slikarskom i kiparskom dekoracijom . Smješteno je paralelno uz atrij s njegove lijeve strane. Sastoji se od dva paralelna kraka koji su nadsvođeni bačvastim svodom i odmorišta na polukatovima i katovima koji su nadsvođeni s dva križna svoda koji imaju zaglavne kamene u obliku cvjetova. Svodove u uglovima podupiru kamene konzole ukrašene volutama. Zbog zatvaranja dvorišta stubište je izgubilo rasvjetne otvore pa su probijene dvije bifore na zapadnoj fasadi, u prostoru međukatova.

Na samom početku stubišta u prizemlju i na odmorištu drugog kata se na čeonoj strani zida koji dijeli krakove stubišta nalaze herme. Ukrašene su volutama i vijencima cvijeća i voća. Na odmorištu koje se nalazi između prizemlja i prvog kata te na odmorištu između drugog i trećeg kata se nalaze pilastri ukrašeni vegetabilnim motivima koji izlaze iz vaze. 



Stubište je uključivalo i zidne slike na svodovima iznad stubišta.  Sačuvana su četiri barokna medaljona na svodovima stubišta drugog i trećeg kata. Unutar medaljona su bili prikazani polugoli mitološki i alegorični likovi u bujnom krajoliku. U nekadašnjem dvorištu je bio smješten bunar s velikom krunom koji je oblikovan po starom gotičkom uzoru, ali u širini novih baroknih oblika. Kruna je ukrašena akantusovim lišćem, cvjetovima i volutama. 

Na čeonoj strani se nalazi grb obitelji Milesi smješten unutar lovorova vijenca. Na grbu je u plitkom reljefu, loše obrade, prikazano stablo flankirano s dva lava koja se propinju i jedu grožđe s vinove loze što se obavija oko debla i krošnje. Danas se kruna bunara nalazi u Arheološkom muzeju u Splitu, a otvor bunara je zazidan. 

Koncepcija pročelja je u renesansnom duhu. Pravilan ritam osi i horizontalna podjela etaža, mirnoća, sklad i uravnoteženost te jedva primjetno istaknuta centralna os evociraju renesansu. Tektoničnost i dekorativni elementi su karakteristični za barok, kao i tendencija vertikalnog povezivanja katova prodorom elemenata u gornje etaže. 



Jednostavnost koncepcije upućuju na pretpostavku da se radi o majstoru iz provincije, ali su brojni elementi kvalitetne izrade i svoje uzore vuku iz Venecije. Prozor pravokutnog oblika s upisanim lukom i balustradnom ogradom umjesto punog parapetnog zida je direktno posuđen iz Venecije i javlja se na palačama Contarini dalle Figure, Volpi, Tron, Rubini, Fontana, Contarini Rocca, Flangini Fini, Donna delle Rose, Mafetti, Correr, Morosini  i na brojnim drugim. Drugi element koji svoj uzor ima u Veneciji je balustradna ograda koja objedinjuje tri središnja otvora, a uzori su iste palače Contarini dalle Figure, Volpi, Tron, Rubini, Fontana, Contarini Rocca, Flangini Fini, Donna delleRrose, Mafetti, Correr, Morosini i drugi.

Diplomski rad Stambena arhitektura baroknog razdoblja u Splitu

MENTOR: STUDENT: dr.sc. Dubravka Botica Mima Samodol