Palača Milesi
Diplomski
rad Stambena arhitektura baroknog razdoblja u Splitu
MENTOR:
STUDENT: dr.sc. Dubravka Botica Mima Samodol
Palača je sagrađena na samom
početku XVIII. stoljeća, ali nedostaju podatci o njenoj gradnji, o majstoru i o
radu. Milesi su prvih godina XVIII. stoljeća primljeni u splitsko plemstvo
pošto su se istaknuli u osvajanju Herceg Novog 1687. godine. Inače se obitelj
bavila trgovinom te su imali brojne posjede u raznim predjelima Splita,
Kaštelima i Trogiru. Palača je smještena izvan Dikolecijanove palače,
na adresi Radićev trg 7, u dijelu stare jezgre koji se počeo formirati još u
ranom srednjem vijeku.
Nalazi se između tri trga i na
raskrižju četiri ulice. Svojim smještajem čini iznimku u odnosu na smještaj
ostalih palača tog vremena u povijesnoj jezgri grada Splita. Dominira
prostorom, a ne kao ostale palače da se nalazi u uskim uličicama odakle je
njezino bogatstvo teško sagledati. Najvećim dijelom stoji slobodna u prostoru,
samo joj sjeveroistočni dio ulazi u srednjovjekovni sklop zgrada. Južno
pročelje koje je najreprezentativnije gleda na Voćni trg ili Trg braće Radić
nekada poznat pod nazivom Piazza del Pesce, a zapadna fasada je okrenuta na
manji trg prije znan kao Piazza della Legna. Istočna fasada je okrenuta prema
nekadašnjoj tržnici povrća Piazza dell' Erba i nije je moguće u cijelosti
sagledati već samo djelomično.
Sjeverna fasada je slobodna i
gleda na dvorište. Palača Milesi je odigrala važnu ulogu u XIX. stoljeću kao
okupljalište splitske gospode. U njoj se od 1817. godine nalazio casino u kojem
su se priređivali plesovi, svečane akademije, igralo biljar, kartalo, čitali
časopisi i novine. Opis casina je ostavio škotski putopisac A. A. Paton.
Nalazio se na prvom katu gdje je bila velika plesna dvorana s lusterima i
ukrasima, odjelcima za čitanje i salonom za kavu, a sve je bilo prekrasno
uređeno. Casino je imao sobu za biljar koja je služila kao zelena soba,
vjerovatno i za igranje karata, a u njoj se tada vježbalo izvođenje glazbe. U
casinu se plesalo, igralo domino i tombola te izvodila razna djela brojnih
skladatelja. Nije poznato do koje godine je casino bio otvoren, ali je nakon
zatvaranja ponovno bio otvoren 1853. godine. Palača je nastala
spajanjem starijih čestica te je njezin tlocrt nepravilna pravokutnika.
Južno pročelje je postavljeno
skoro dijagonalno u odnosu na Trg braće Radić, a glavni ulaz nije na
reprezentativnom južnom, već na zapadnom pročelju. Postavljanjem glavnog
portala u prizemlje zapadnog pročelja, južno je izgubilo važan naglasak
središnje osi koja bi pridonosila baroknoj centralnosti i monumentalnosti.
Razlog tomu su trgovine koje su smještene u prizemlju iz čega se može
zaključiti da se majstor prilagodio uvjetima malog grada. Zbijenost i
nedostatak prostora prisilili su graditelja na spoj reprezentativnosti i
utilitarnosti.
Glavni portal vodi u atrij koji je nekoć bio
nenatkriveno dvorište pravokutna oblika. Sa sjevera i zapada dvorište je
zatvarao zid visine glavnog portala, a s juga i istoka zidovi palače. Ovakva
koncepcija palače s dvorištem kojeg zatvara zid s jedne ili dvije strane je
bliska palačama koje je gradio Juraj Dalmatinac, a to su palača D'Agubio,
velika Papalićeva, mala Papalićeva palača i palača Pavlović.
Nadogradnjom
u XIX. stoljeću dvorište je zatvoreno i pretvoreno u atrij. Ovako
koncipirano dvorište govori o dugom trajanju oblika koje provincijalizirani
majstor upotrebljava kao rješenja koja nastaju još u XIV. i XV. stoljeću. Kao
što je spomenuto, južna pročelna polovina je iskorištena za smještaj trgovina.
Tu se nalazilo pet trgovina do kojih se dolazilo prolaskom kroz vrata na
koljeno na južnom pročelju, a na istočnoj fasadi se kroz ista takva
vrata ulazilo u šestu trgovinu . Iza ovih manjih prostorija se
nalazila jedna velika izdužena prostorija pravokutna oblika koja je zauzimala
gotovo cijelu sjevernu polovicu prizemlja palače, a vjerovatno je služila kao
skladište u koje se ulazilo sa zapada, odnosno kroz dvorište. Danas se
tu nalaze prostori knjižare i poslovnice PBZ banke. Pregradnjama u XIX. i XX.
stoljeću je sve izmijenjeno, a od izvorne koncepcije su sačuvani vanjski zidovi
i stubište u unutrašnjosti. Zbog nedostatka dokumenata, o izvornom rasporedu
prostorija na katovima se ništa ne zna.
Južno
pročelje je glavno, reprezentativno pročelje i jako je dobro očuvano. Građeno
je od većih, glatko obrađenih i pravilno uslojenih klesanika. Horizontalno je
plitkim vijencima podijeljeno na prizemlje i tri etaže, a vertikalno na pet
osi. Prisutna je renesansna simetričnost, sklad i ritam koji je ostvaren
jednakim razmakom među osima, ali i nekim drugim elementima o kojima će kasnije
biti govora. Prizemlje je rastvoreno s pet vrata na koljeno koja su simetrično postavljena.
Glavni ulaz je središnji ulaz i razlikuje se od bočnih jer ima dva koljena tako
da njegov izgled nalikuje na gljivu. Bočni portali imaju jedno koljeno.
Dva
portala koji se nalaze s lijeve i desne strane glavnog portala su koljenima
okrenuta prema glavnom portalu, a druga dva su koljenima okrenuta prema rubu
pročelja. Sva vrata su polukružnog završetka, a luk je blago spljošten, te su
uokvirena kamenim gredama. Prvi kat je rastvoren s pet otvora koji prate osi
portala u prizemlju. Svi prozori su oblika uspravnog pravokutnika s polukružnim
završetkom, a imaju ogradu od balustara tako da su svi otvori ujedno i izlaz na
uske balkonate. Središnja tri prozora su objedinjena zajedničkom balkonatom s
balustradnom ogradom.
Svi
prozori su uokvireni kamenim doprozornicima i lukovima koji su plastički
naglašeni na gotovo klasični način. Na lukovima se nalazi zaglavno kamenje ukrašeno
glavama lavova i žena s dijademom. Iznad tri središnja balkona je zaglavni
kamen s likom žene, a iznad rubnih su zaglavni kameni s likom lava. Svi likovi
izgledaju kao maske tragedije s patetičnim i tužnim izrazom lica. Piano nobile
je naglašen uskom balkonatom koja povezuje tri središnja prozora. Balkonatu
nosi sedam trbušastih konzola koje su sa čeone strane ukrašene mesnatim
akantusovim lišćem s povijanjem prema naprijed, a s bočne strane je u plitkom
reljefu izvedena vegetabilna dekoracija s cvjetićima
Podest
je stepenaste profilacije, a ograda se sastoji od dva ugaona stupića i pet
središnjih stupića koji ogradu dijele na šest dijelova. Između stupića se
nalazi po pet balustara asimetrična oblika. Stupići su sa svake strane ukrašeni
jednim izduženim romboidnim oblikom. Ograda bočnih balkona je identična, a
počiva na dvije male konzole vegetabilne dekoracije. Svi otvori se protežu od
donjeg vijenca koji dijeli prizemlje i prvi kat do gornjeg vijenca koji dijeli
prvi i drugi kat. Konzole se oslanjaju na dotični donji vijenac, a vijenac
iznad njih je istaknut poput njihove nadstrešnice.
Iznad
centralnog i rubnih prozora uzdižu se prozori istih oblika čije balustradne
ograde nose konzolice oslonjene na vijenac pa je postignuta cjelina,
neprekinuta vertikalna povezanost. Iznad bočnih prozora su trokutasti zabati
koji zadiru u idući kat svojom postavom iznad vijenca koji dijeli prvi i drugi
kat. Ponavljanjem oblika prozora i postavljanjem zabata iznad vijenca odnosno
prodorom elemenata prvog kata u drugi izražena je težnja k vertikalnom
povezivanju i negaciji horizontalne podjele. Drugi kat je rastvoren s pet
otvora gdje postoje dva različita tipa .
Centralni
i rubni otvori prate oblik onih rubnih s prvog kata s razlikom što je njihova
balustradna ograda od malo drugačijih izduljenih, asimetričnih balustara, a
zaglavno kamenje je ukrašeno glavama muškaraca iznad rubnih prozora i glavom
žene iznad centralnog prozora. Dva prozora koja se nalaze odmah do centralnog
prozora, jedan s lijeve i drugi s desne strane, su oblika uspravnog
pravokutnika uokvirena kamenim gredama istaknute profilacije bez ukrasa i
balustradne ograde, a prozorske klupčice su stepenaste profilacije te ih nose
male konzole.
Zabati
prozora drugog kata prate zadani ritam izmjene oblika otvora. Iznad prozora s
polukružnim završetkom nalaze se trokutasti zabati koji prodiru u treći kat, a
iznad prozora pravokutnog oblika nalaze se zabati sa segmentnim lukom koji je
prekinut na dva mjesta. Može se primjetiti maniristička igra prodiranja
elemenata u gornje katove i prekidanja zabata koji uostalom na tim mjestima
nisu ni potrebni.
Treći kat je artikuliran s pet otvora koji prate osi
pročelja. Svi prozori su jednaki. Kvadratnog su oblika i manji su od ostalih
prozora na pročelju jer je i treći kat najniži i zahtjeva manje otvore.
Uokvireni su kamenim gredama s istaknutom profilacijom, a prozorske klupčice
stepenaste profilacije nose dvije malene konzole bez ukrasa.
Prozori
završavaju ponovno jednim manirističkim momentom; predimenzioniranim segmentnim
zabatom koji je plastički izrazito naglašen te izlazi iz okvira prozora. Čitavo
pročelje završava uskim i plitko istaknutim vijencem kojeg nose konzolice.
Pročelje krune tri luminara. Središnji se nalazi u centralnoj osi, a bočni su
postavljeni iznad zidnih ploha između bočnih i rubnih osi pročelja. Luminari su
naglašene visine čime se ponovno osjeća namjera isticanja vertikalnosti
pročelja. Istočna fasada je kao i zapadna jednostavnije obrađena od južnog
pročelja. Može se sagledati samo njezin južni dio jer je ostatak zakriven
novoizgrađenim objektom. Horizontalno je podijeljena na prizemlje i tri kata, a
vertikalno na dvije osi koje su ostale vidljive.
Prizemlje
je rastvoreno s dva otvora. Južna vrata su oblika uspravnog pravokutnika
uokvirena kamenim gredama s nadstrešnikom stepenaste profilacije, a druga
vrata, sjeverna, su vrata na koljeno koju su koljenom okrenuta prema južnim
vratima. Sva tri kata su, kao i kod južnog pročelja, rastvorena prozorima koji
se smanjuju prema gornjim etažama. Na prvom katu su najveći, a na zadnjem, koji
je ujedno i najniži kat, su najmanji prozori. Prvi kat je rastvoren balkonatom
u južnoj osi i prozorom u sjevernoj. Francuski prozor koji vodi na balkon je
oblika uspravnog pravokutnika s nadstrešnikom stepenaste profilacije.
Balkonata
je uska te počiva na dvije konzole bez dekoracije. Balustradna ograda se
sastoji od dva ugaona stupića ukrašena rozetama i asimetričnih balustara u
obliku vaze na malenom plitkom postolju. To je treći tip balustara čime je
graditelj očito htio diskretno pojačati slikovitost i obogatiti palaču. Prozor
u sjevernoj osi je jednostavne obrade uokviren kamenim gredama s nadstrešnicom
stepenaste profilacije, ali bez prozorske klupćice.
Drugi kat je rastvoren s
dva prozora postavljena unutar osi pročelja koji prate oblik pravokutnog
prozora s prvog kata, ali su nešto uži i niži. Treći kat je artikuliran s dva
jednaka kvadratna prozora uokvirena kamenim gredama i s nadstrešnicima
stepenaste profilacije. Čitavo pročelje završava vijencem koji nije snažno
istaknut u prostor, a nose ga konzolice.
Potkrovlje
je istaknuto jednim luminarom koji se nalazi iznad sjeverne osi pročelja.
Skulpturalnog ukrasa na pročelju nema, a jedina dekoracija je balustradna
ograda. Zapadna fasada se može sagledati u potpunosti iako su izvršene neke
preinake u XIX. stoljeću. Izvornom izgledu pripadaju glavni portal koji se nalazi
u prizemlju sjevernog dijela fasade i južni dio fasade koji se proteže od portala
do južnog pročelja.
Pročelje
je horizontalno podijeljeno na prizemlje i tri kata, a vertikalno na tri osi. U
prizemlju se nalazi glavni portal koji ima baroknu trabeaciju, ali su njegovi
dovratnici kasnogotični, s bastonatama i kapitelima s akantusom iz kojeg
proviruju glavice djece koji nalikuju na anđele. Zanimljiv je friz ovog portala
i jedinstven je u Splitu, a radi se o profilu odsječenog trokuta. Južna os koja je izvorna je raščlanjena na
jednak način kao i južna os istočne fasade.
Na
prvom katu se nalazi balkonata, na drugom pravokutni prozor, a na trećem
kvadratni prozor. Otvori su preslika onih s istočne strane s time da je jedina
razlika na stupićima balustradne ograde gdje se na zapadnoj fasadi rozete kao
dekoracija pojavljuju s bočne strane, a na istočnoj fasadi s čeone strane
stupića. Dio fasade koji se uzdiže iznad portala je dograđen kasnije. Sjeverna
fasada je izvedena u XIX. i XX. stoljeću. U prizemlju se nalaze vrata na
koljeno koja su recentna, a ono što je izvorno su dva luminara u potkrovlju
koji opetuju forme pročelnih luminara.
Usprkos
pregradnjama ostalo je sačuvano nekoliko dijelova unutrašnjosti. Sačuvan je
portal koji je vodio iz dvorišta u veliko skladište u sjevernom dijelu palače.
Izveden je u renesansno-manirističkom duhu, rustičnom gradnjom s vegetabilnom
dekoracijom iznad zaglavnog kamena i motivom dijamantnih vršaka na stopama dovratnika.
Sačuvan je jednostavni kameni okvir vrata koja su vodila u prostoriju lijevo,
južno od stubišta te je sačuvano i nekoliko okvira otvora sa zaglavnim kamenjem
ukrašenim glavama muškaraca.
Stubište
je sačuvano gotovo u potpunosti s pripadajućom slikarskom i kiparskom dekoracijom
. Smješteno je paralelno uz atrij s njegove lijeve strane. Sastoji se od dva
paralelna kraka koji su nadsvođeni bačvastim svodom i odmorišta na polukatovima
i katovima koji su nadsvođeni s dva križna svoda koji imaju zaglavne kamene u
obliku cvjetova. Svodove u uglovima podupiru kamene konzole ukrašene volutama.
Zbog zatvaranja dvorišta stubište je izgubilo rasvjetne otvore pa su probijene
dvije bifore na zapadnoj fasadi, u prostoru međukatova.
Na
samom početku stubišta u prizemlju i na odmorištu drugog kata se na čeonoj
strani zida koji dijeli krakove stubišta nalaze herme. Ukrašene su volutama i
vijencima cvijeća i voća. Na odmorištu koje se nalazi između prizemlja i prvog
kata te na odmorištu između drugog i trećeg kata se nalaze pilastri ukrašeni vegetabilnim
motivima koji izlaze iz vaze.
Stubište
je uključivalo i zidne slike na svodovima iznad stubišta. Sačuvana su četiri barokna medaljona na
svodovima stubišta drugog i trećeg kata. Unutar medaljona su bili prikazani
polugoli mitološki i alegorični likovi u bujnom krajoliku. U nekadašnjem
dvorištu je bio smješten bunar s velikom krunom koji je oblikovan po starom
gotičkom uzoru, ali u širini novih baroknih oblika. Kruna je ukrašena akantusovim
lišćem, cvjetovima i volutama.
Na
čeonoj strani se nalazi grb obitelji Milesi smješten unutar lovorova vijenca.
Na grbu je u plitkom reljefu, loše obrade, prikazano stablo flankirano s dva
lava koja se propinju i jedu grožđe s vinove loze što se obavija oko debla i
krošnje. Danas se kruna bunara nalazi u Arheološkom muzeju u Splitu, a otvor
bunara je zazidan.
Koncepcija
pročelja je u renesansnom duhu. Pravilan ritam osi i horizontalna podjela
etaža, mirnoća, sklad i uravnoteženost te jedva primjetno istaknuta centralna
os evociraju renesansu. Tektoničnost i dekorativni elementi su karakteristični
za barok, kao i tendencija vertikalnog povezivanja katova prodorom elemenata u
gornje etaže.
Jednostavnost
koncepcije upućuju na pretpostavku da se radi o majstoru iz provincije, ali su
brojni elementi kvalitetne izrade i svoje uzore vuku iz Venecije. Prozor
pravokutnog oblika s upisanim lukom i balustradnom ogradom umjesto punog
parapetnog zida je direktno posuđen iz Venecije i javlja se na palačama
Contarini dalle Figure, Volpi, Tron, Rubini, Fontana, Contarini Rocca, Flangini
Fini, Donna delle Rose, Mafetti, Correr, Morosini i na brojnim drugim. Drugi element koji svoj
uzor ima u Veneciji je balustradna ograda koja objedinjuje tri središnja
otvora, a uzori su iste palače Contarini dalle Figure, Volpi, Tron, Rubini,
Fontana, Contarini Rocca, Flangini Fini, Donna delleRrose, Mafetti, Correr,
Morosini i drugi.
Diplomski rad Stambena arhitektura baroknog razdoblja u Splitu
MENTOR: STUDENT: dr.sc. Dubravka Botica Mima Samodol